Psalmi 122

1 Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo u dom Gospodnji!

«Yuqirigha chiqish naxshisi» Ular manga: «Perwerdigarning öyige chiqayli» — déginide, Shadlandim.

2 Evo, stoje noge naše na vratima tvojim, Jerusalime!

Putlirimiz derwaziliring ichide turushqa nésip boldi, i Yérusalém!

3 Jerusalim je izidan, kao grad sliven u jednu zgradu.

I Yérusalém, sen jipsilashturulup retlik sélin’ghan bir sheherdursen;

4 Onamo idu plemena, plemena Gospodnja, po naredbi Izrailjevoj da slave ime Gospodnje.

Qebililer u yerge chiqidu, Yahning qebililiri chiqidu; Israilgha bérilgen körsetme boyiche, Perwerdigarning namigha teshekkür éytish üchün chiqidu.

5 Ondje stoje prijestoli sudski, prijestoli doma Davidova.

Chünki u yerde höküm chiqirishqa textler sélindi, Dawutning jemetidikilerge textler sélindi.

6 Ištite mira Jerusalimu; neka bude dobro onima koji ljube tebe!

Yérusalémning aman-xatirjemlikini izdep dua qilinglar; Séni söygenler ronaq tapidu.

7 Neka bude mir oko zidova tvojih, i èestitost u dvorima tvojim!

Istihkamliring ichide aman-xatirjemlik bolsun, Ordiliring ichide awat-aramliq bolsun!

8 Radi braæe svoje, i prijatelja svojih govorim: mir ti!

Qérindashlirim hem yar-buraderlirim üchün, Men: «Aman-xatirjemlik ichingde bolsun» — deymen.

9 Radi doma Gospoda Boga našega želim ti dobro.

Perwerdigar Xudayimizning öyi üchün, Séning ronaq tépishinggha intilimen!