Psalmi 122

1 Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo u dom Gospodnji!

Ɔsoroforɔ dwom. Dawid deɛ. Ɛberɛ a wɔsee me sɛ, “Ma yɛnkɔ Awurade fie” no, mʼani gyeeɛ.

2 Evo, stoje noge naše na vratima tvojim, Jerusalime!

Yɛgyinagyina wʼapono ano, Ao Yerusalem.

3 Jerusalim je izidan, kao grad sliven u jednu zgradu.

Wɔakyekyere Yerusalem yie sɛ kuropɔn. Wɔahyehyɛ mu nneɛma fɛfɛ.

4 Onamo idu plemena, plemena Gospodnja, po naredbi Izrailjevoj da slave ime Gospodnje.

Ɛhɔ na mmusuakuo no korɔ, Awurade mmusuakuo no. Wɔkɔkamfo Awurade din sɛdeɛ nhyehyɛeɛ a wɔde ama Israel no teɛ.

5 Ondje stoje prijestoli sudski, prijestoli doma Davidova.

Ɛhɔ na atemmuo nhennwa no sisi, Dawid fie nhennwa no.

6 Ištite mira Jerusalimu; neka bude dobro onima koji ljube tebe!

Monsrɛ asomdwoeɛ mma Yerusalem sɛ, “Ma wɔn a wɔdɔ wo no nnya banbɔ.

7 Neka bude mir oko zidova tvojih, i èestitost u dvorima tvojim!

Ma asomdwoeɛ mmra wʼafasuo mu na banbɔ mmra wʼabankɛsewa mu.”

8 Radi braæe svoje, i prijatelja svojih govorim: mir ti!

Me nuanom ne me nnamfonom enti, meka sɛ, “Asomdwoeɛ ntena wo mu.”

9 Radi doma Gospoda Boga našega želim ti dobro.

Awurade yɛn Onyankopɔn fie enti, mɛhwehwɛ wo nkɔsoɔ.