< Psalmi 122 >
1 Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo u dom Gospodnji!
Rwiyo rworwendo rwaDhavhidhi. Ndakafara pavakati kwandiri, “Handei kumba yaJehovha.”
2 Evo, stoje noge naše na vratima tvojim, Jerusalime!
Tsoka dzedu dzimire mukati mamasuo ako, iwe Jerusarema.
3 Jerusalim je izidan, kao grad sliven u jednu zgradu.
Jerusarema rakavakwa seguta rakapakata kwazvo.
4 Onamo idu plemena, plemena Gospodnja, po naredbi Izrailjevoj da slave ime Gospodnje.
Ndiko kunokwira marudzi, iwo marudzi aJehovha, kundorumbidza zita raJehovha maererano nezvakatemerwa Israeri.
5 Ondje stoje prijestoli sudski, prijestoli doma Davidova.
Zvigaro zvokutonga zvimire ikoko, zvigaro zvoushe zveimba yaDhavhidhi.
6 Ištite mira Jerusalimu; neka bude dobro onima koji ljube tebe!
Nyengetererai rugare rweJerusarema: “Vanokuda dai vagara zvakanaka.
7 Neka bude mir oko zidova tvojih, i èestitost u dvorima tvojim!
Dai mukati mamasvingo ako maita rugare, nokuchengetedzeka mukati menhare dzako.”
8 Radi braæe svoje, i prijatelja svojih govorim: mir ti!
Nokuda kwehama neshamwari dzangu, ndichati, “Rugare ngaruve mukati mako.”
9 Radi doma Gospoda Boga našega želim ti dobro.
Nokuda kweimba yaJehovha Mwari wedu, ndichatsvaka kubudirira kwako.