Psalmi 122

1 Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo u dom Gospodnji!

He waiata; he pikitanga. Na Rawiri. I koa ahau i ta ratou meatanga mai ki ahau; Tatou ka haere ki te whare o Ihowa.

2 Evo, stoje noge naše na vratima tvojim, Jerusalime!

E tu ana o matou waewae ki ou tatau, e Hiruharama:

3 Jerusalim je izidan, kao grad sliven u jednu zgradu.

Ko te hanganga o Hiruharama, rite tonu ki to te pa kua tuhonohonoa ki a ia ano.

4 Onamo idu plemena, plemena Gospodnja, po naredbi Izrailjevoj da slave ime Gospodnje.

Haereere ana ki reira nga iwi, nga iwi o Ihowa, ki to Iharaira whakaaturanga, ki te whakawhetai ki te ingoa o Ihowa.

5 Ondje stoje prijestoli sudski, prijestoli doma Davidova.

Kua whakaturia hoki ki reira nga torona whakawa, nga torona o te whare o Rawiri.

6 Ištite mira Jerusalimu; neka bude dobro onima koji ljube tebe!

Inoia he ata noho mo Hiruharama: ka whiwhi ki te pai te hunga e aroha ana ki a koe.

7 Neka bude mir oko zidova tvojih, i èestitost u dvorima tvojim!

Kia mau te rongo ki ou taiepa, me te pai ki ou whare kingi.

8 Radi braæe svoje, i prijatelja svojih govorim: mir ti!

He mea mo oku teina, mo oku hoa, taku e mea nei, Kia mau te rongo ki roto ki a koe.

9 Radi doma Gospoda Boga našega želim ti dobro.

He whakaaro ki te whare o Ihowa, o to tatou Atua, ka rapu ahau i te pai mou.