Psalmi 122

1 Obradovah se kad mi rekoše: hajdemo u dom Gospodnji!

Canticum graduum. Lætatus sum in his quæ dicta sunt mihi: In domum Domini ibimus.

2 Evo, stoje noge naše na vratima tvojim, Jerusalime!

Stantes erant pedes nostri in atriis tuis, Jerusalem.

3 Jerusalim je izidan, kao grad sliven u jednu zgradu.

Jerusalem, quæ ædificatur ut civitas, cujus participatio ejus in idipsum.

4 Onamo idu plemena, plemena Gospodnja, po naredbi Izrailjevoj da slave ime Gospodnje.

Illuc enim ascenderunt tribus, tribus Domini: testimonium Israël, ad confitendum nomini Domini.

5 Ondje stoje prijestoli sudski, prijestoli doma Davidova.

Quia illic sederunt sedes in judicio, sedes super domum David.

6 Ištite mira Jerusalimu; neka bude dobro onima koji ljube tebe!

Rogate quæ ad pacem sunt Jerusalem, et abundantia diligentibus te.

7 Neka bude mir oko zidova tvojih, i èestitost u dvorima tvojim!

Fiat pax in virtute tua, et abundantia in turribus tuis.

8 Radi braæe svoje, i prijatelja svojih govorim: mir ti!

Propter fratres meos et proximos meos, loquebar pacem de te.

9 Radi doma Gospoda Boga našega želim ti dobro.

Propter domum Domini Dei nostri, quæsivi bona tibi.