Psalmi 121

1 Podižem oèi svoje ka gorama, odakle mi dolazi pomoæ.

Andrandrako mb’amo vohitseo o masokoo, aia ty hiboaha’ ty fañimbañ’ ahiko?

2 Pomoæ je meni od Gospoda, koji je stvorio nebo i zemlju.

Hirik’am’ Iehovà o fañolorañ’ ahikoo, I namboatse i likerañey naho ty tane toiy.

3 Neæe dati da popuzne noga tvoja; ne drijemlje èuvar tvoj.

Tsy henga’e hasitse o fandia’oo, tsy hirotse i Mpañaro azoy;

4 Gle, ne drijemlje i ne spava èuvar Izrailjev.

Eka, tsy hidròdreke, tsy hirotse ty Mpitamiri’ Israele.

5 Gospod je èuvar tvoj, Gospod je sjen tvoj, on ti je s desne strane.

Iehovà ro Mpañambeñ’ azo, Iehovà ro fialofa’ ty fitàn-kavana’o;

6 Danju te neæe sunce ubiti ni mjesec noæu.

Tsy hipisañe ama’o i tariñandrokey, ndra i volañey te haleñe.

7 Gospod æe te saèuvati od svakoga zla, saèuvaæe dušu tvoju Gospod.

Hañaro azo amy ze fonga haratiañe t’Iehovà; vaho ho tamirie’e ty fiai’o.

8 Gospod æe èuvati ulazak tvoj i izlazak tvoj, otsad i dovijeka.

Harova’ Iehovà ty fiengà’o naho ty fiziliha’o henane zao vaho nainai’e donia.