< Psalmi 120 >

1 Ka Gospodu zavikah u nevolji svojoj, i usliši me.
Waƙar haurawa. Na yi kira ga Ubangiji cikin damuwata, ya kuwa amsa mini.
2 Gospode! izbavi dušu moju od usta lažljivijeh i od jezika lukavoga.
Ka cece ni, ya Ubangiji, daga leɓuna masu ƙarya da kuma daga harsuna masu yaudara.
3 Šta æe ti dati i šta æe ti prinijeti jezik lukavi?
Me zai yi maka, me kuma ya fi, ya kai harshe mai yaudara?
4 On je kao oštre strijele u jakoga, kao ugljevlje smrekovo.
Zai hukunta ku da kibiyoyi masu tsini na jarumi, tare da garwashin wuta na itacen tsintsiya.
5 Teško meni kad sam tuðin kod Meseha, živim kod šatora Kidarskih.
Kaitona da nake zama a Meshek, da nake zama a ciki tentunan Kedar!
6 Dugo je živjela duša moja s onima koji mrze na mir.
Da daɗewa na zauna a cikin waɗanda suke ƙin salama.
7 Ja sam miran; ali kad stanem govoriti, u njih je rat.
Ni mutum ne mai salama; amma sa’ad da na yi magana, su sai su yi ta yaƙi.

< Psalmi 120 >