Psalmi 119
1 Blago onima kojima je put èist, koji hode u zakonu Gospodnjem.
Alleluia. ALEPH. Beati immaculati in via: qui ambulant in lege Domini.
2 Blago onima koji èuvaju otkrivenja njegova, svijem srcem traže ga;
Beati, qui scrutantur testimonia eius: in toto corde exquirunt eum.
3 Koji ne èine bezakonja, hode putovima njegovijem!
Non enim qui operantur iniquitatem, in viis eius ambulaverunt.
4 Ti si dao zapovijesti svoje, da se èuvaju dobro.
Tu mandasti mandata tua custodiri nimis.
5 Kad bi putovi moji bili upravljeni da èuvam naredbe tvoje!
Utinam dirigantur viae meae, ad custodiendas iustificationes tuas.
6 Onda se ne bih postidio, pazeæi na zapovijesti tvoje;
Tunc non confundar, cum perspexero in omnibus mandatis tuis.
7 Hvalio bih te s pravijem srcem, uèeæi se pravednijem zakonima tvojim.
Confitebor tibi in directione cordis: in eo quod didici iudicia iustitiae tuae.
8 Èuvaæu naredbe tvoje, nemoj me ostaviti sasvijem.
Iustificationes tuas custodiam: non me derelinquas usquequaque.
9 Kako æe mladiæ oèistiti put svoj? Vladajuæi se po tvojim rijeèima.
BETH. In quo corrigit adolescentior viam suam? in custodiendo sermones tuos.
10 Svijem srcem svojim tražim tebe, ne daj mi da zaðem od zapovijesti tvojih.
In toto corde meo exquisivi te: ne repellas me a mandatis tuis.
11 U srce svoje zatvorio sam rijeè tvoju, da ti ne griješim.
In corde meo abscondi eloquia tua: ut non peccem tibi.
12 Blagosloven si, Gospode! nauèi me naredbama svojim.
Benedictus es Domine: doce me iustificationes tuas.
13 Ustima svojim javljam sve sudove usta tvojih.
In labiis meis, pronunciavi omnia iudicia oris tui.
14 Na putu otkrivenja tvojih radujem se kao za veliko bogatstvo.
In via testimoniorum tuorum delectatus sum, sicut in omnibus divitiis.
15 O zapovijestima tvojim razmišljam, i pazim na putove tvoje.
In mandatis tuis exercebor: et considerabo vias tuas.
16 Naredbama tvojim tješim se, ne zaboravljam rijeèi tvoje.
In iustificationibus tuis meditabor: non obliviscar sermones tuos.
17 Uèini milost sluzi svojemu, da bih živio i èuvao rijeè tvoju.
GHIMEL. Retribue servo tuo, vivifica me: et custodiam sermones tuos.
18 Otvori oèi moje, da bih vidio èudesa zakona tvojega;
Revela oculos meos: et considerabo mirabilia de lege tua.
19 Gost sam na zemlji, nemoj sakriti od mene zapovijesti svojih.
Incola ego sum in terra: non abscondas a me mandata tua.
20 Iznemože duša moja želeæi bez prestanka poznati sudove tvoje.
Concupivit anima mea desiderare iustificationes tuas, in omni tempore.
21 Ti si strašan prokletim oholicama, koje zastranjuju od zapovijesti tvojih.
Increpasti superbos: maledicti qui declinant a mandatis tuis.
22 Odvrati od mene rug i sramotu, jer èuvam otkrivenja tvoja.
Aufer a me opprobrium, et contemptum: quia testimonia tua exquisivi.
23 Sjede knezovi i dogovaraju se na mene; a sluga tvoj razmišlja o naredbama tvojim.
Etenim sederunt principes, et adversum me loquebantur: servus autem tuus exercebatur in iustificationibus tuis.
24 Otkrivenja su tvoja utjeha moja, savjetnici moji.
Nam et testimonia tua meditatio mea est: et consilium meum iustificationes tuae.
25 Duša moja leži u prahu; oživi me po rijeèi svojoj.
DALETH. Adhaesit pavimento anima mea: vivifica me secundum verbum tuum.
26 Kazujem putove svoje, i èuješ me; nauèi me naredbama svojim.
Vias meas enunciavi, et exaudisti me: doce me iustificationes tuas.
27 Urazumi me o putu zapovijesti svojih, i razmišljaæu o èudesima tvojim.
Viam iustificationum tuarum instrue me: et exercebor in mirabilibus tuis.
28 Suze proliva duša moja od tuge, okrijepi me po rijeèi svojoj.
Dormitavit anima mea prae taedio: confirma me in verbis tuis.
29 Put lažni ukloni od mene i zakon svoj daruj mi.
Viam iniquitatis amove a me: et de lege tua miserere mei.
30 Put istini izbrah, zakone tvoje tražim.
Viam veritatis elegi: iudicia tua non sum oblitus.
31 Prionuh za otkrivenja tvoja, Gospode; nemoj me osramotiti.
Adhaesi testimoniis tuis Domine: noli me confundere.
32 Putem zapovijesti tvojih trèim, jer si raširio srce moje.
Viam mandatorum tuorum cucurri, cum dilatasti cor meum.
33 Pokaži mi, Gospode, put naredaba svojih, da ga se držim do kraja.
HE. Legem pone mihi Domine viam iustificationum tuarum: et exquiram eam semper.
34 Urazumi me, i držaæu se zakona tvojega, i èuvati ga svijem srcem.
Da mihi intellectum, et scrutabor legem tuam: et custodiam illam in toto corde meo.
35 Postavi me na stazu zapovijesti svojih, jer mi je ona omiljela.
Deduc me in semitam mandatorum tuorum: quia ipsam volui.
36 Privij srce moje k otkrivenjima svojim, a ne k lakomstvu.
Inclina cor meum in testimonia tua: et non in avaritiam.
37 Odvrati oèi moje da ne gledaju ništavila, putem svojim oživi me.
Averte oculos meos ne videant vanitatem: in via tua vivifica me.
38 Ispuni sluzi svojemu rijeè svoju da te se boji.
Statue servo tuo eloquium tuum, in timore tuo.
39 Ukloni rug moj, kojega se plašim; jer su sudovi tvoji blagi.
Amputa opprobrium meum, quod suspicatus sum: quia iudicia tua iucunda.
40 Mile su mi zapovijesti tvoje, pravdom svojom oživi me.
Ecce concupivi mandata tua: in aequitate tua vivifica me.
41 Neka doðe na me milost tvoja, Gospode, pomoæ tvoja po rijeèi tvojoj.
VAU. Et veniat super me misericordia tua Domine: salutare tuum secundum eloquium tuum.
42 I ja æu odgovoriti onome koji me ruži; jer se uzdam u rijeè tvoju.
Et respondebo exprobrantibus mihi verbum: quia speravi in sermonibus tuis.
43 Nemoj uzeti nigda od usta mojih rijeèi istine, jer èekam sudove tvoje.
Et ne auferas de ore meo verbum veritatis usquequaque: quia in iudiciis tuis supersperavi.
44 I èuvaæu zakon tvoj svagda, dovijeka i bez prestanka.
Et custodiam legem tuam semper: in saeculum et in saeculum saeculi.
45 Hodiæu slobodno, jer tražim zapovijesti tvoje.
Et ambulabam in latitudine: quia mandata tua exquisivi.
46 Govoriæu o otkrivenjima tvojim pred carevima, i neæu se stidjeti.
Et loquebar in testimoniis tuis in conspectu regum: et non confundebar.
47 Tješiæu se zapovijestima tvojim, koje ljubim.
Et meditabar in mandatis tuis, quae dilexi.
48 Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim.
Et levavi manus meas ad mandata tua, quae dilexi: et exercebor in iustificationibus tuis.
49 Opomeni se rijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam.
ZAIN. Memor esto verbi tui servo tuo, in quo mihi spem dedisti.
50 U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava.
Haec me consolata est in humilitate mea: quia eloquium tuum vivificavit me.
51 Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne otstupam od zakona tvojega.
Superbi inique agebant usquequaque: a lege autem tua non declinavi.
52 Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se.
Memor fui iudiciorum tuorum a saeculo Domine: et consolatus sum.
53 Gnjev me obuzima na bezbožnike, koji ostavljaju zakon tvoj.
Defectio tenuit me, pro peccatoribus derelinquentibus legem tuam.
54 Naredbe su tvoje pjesma moja u putnièkom stanu mojem.
Cantabiles mihi erant iustificationes tuae, in loco peregrinationis meae.
55 Noæu pominjem ime tvoje, Gospode, i èuvam zakon tvoj.
Memor fui nocte nominis tui Domine: et custodivi legem tuam.
56 To je moje, da èuvam zapovijesti tvoje.
Haec facta est mihi: quia iustificationes tuas exquisivi.
57 Dio moj ti si, Gospode; naumio sam èuvati rijeèi tvoje.
HETH. Portio mea Domine, dixi custodire legem tuam.
58 Molim ti se iz svega srca, smiluj se na me po rijeèi svojoj.
Deprecatus sum faciem tuam in toto corde meo: miserere mei secundum eloquium tuum.
59 Razmatram putove svoje, i obraæam noge svoje k otkrivenjima tvojim.
Cogitavi vias meas: et converti pedes meos in testimonia tua.
60 Hitim, i ne zatežem se èuvati zapovijesti tvoje.
Paratus sum, et non sum turbatus: ut custodiam mandata tua.
61 Mreže bezbožnièke opkoliše me, ali zakona tvojega ne zaboravljam.
Funes peccatorum circumplexi sunt me: et legem tuam non sum oblitus.
62 U po noæi ustajem da te slavim za pravedne sudove tvoje.
Media nocte surgebam ad confitendum tibi, super iudicia iustificationis tuae.
63 U zajednici sam sa svima koji se tebe boje i koji èuvaju zapovijesti tvoje.
Particeps ego sum omnium timentium te: et custodientium mandata tua.
64 Dobrote je tvoje, Gospode, puna sva zemlja; naredbama svojim nauèi me.
Misericordia tua Domine plena est terra: iustificationes tuas doce me.
65 Uèinio si dobro sluzi svojemu, Gospode, po rijeèi svojoj.
TETH. Bonitatem fecisti cum servo tuo Domine, secundum verbum tuum.
66 Dobroj misli i znanju nauèi me, jer zapovijestima tvojim vjerujem.
Bonitatem, et disciplinam, et scientiam doce me: quia mandatis tuis credidi.
67 Prije stradanja svojega lutah, a sad èuvam rijeè tvoju.
Priusquam humiliarer ego deliqui: propterea eloquium tuum custodivi.
68 Ti si dobar, i dobro èiniš; nauèi me naredbama svojim.
Bonus es tu: et in bonitate tua doce me iustificationes tuas.
69 Oholi pletu na mene laž, ali se ja svijem srcem držim zapovijesti tvojih.
Multiplicata est super me iniquitas superborum: ego autem in toto corde scrutabor mandata tua.
70 Zadriglo je srce njihovo kao salo, a ja se tješim zakonom tvojim.
Coagulatum est sicut lac cor eorum: ego vero legem tuam meditatus sum.
71 Dobro mi je što stradam, da se nauèim naredbama tvojim.
Bonum mihi quia humiliasti me: ut discam iustificationes tuas.
72 Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuæe zlata i srebra.
Bonum mihi lex oris tui, super millia auri, et argenti.
73 Ruke tvoje stvorile su me i naèinile me; urazumi me, i nauèiæu se zapovijestima tvojim.
IOD. Manus tuae fecerunt me, et plasmaverunt me: da mihi intellectum, ut discam mandata tua.
74 Koji se tebe boje, vidjeæe me, i radovaæe se što se uzdam u tvoju rijeè.
Qui timent te videbunt me, et laetabuntur: quia in verba tua supersperavi.
75 Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš.
Cognovi Domine quia aequitas iudicia tua: et in veritate tua humiliasti me.
76 Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu.
Fiat misericordia tua ut consoletur me, secundum eloquium tuum servo tuo.
77 Neka doðe k meni milosrðe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja.
Veniant mihi miserationes tuae, et vivam: quia lex tua meditatio mea est.
78 Nek se postide oholi; jer me bez krivice oboriše. Ja razmišljam o zapovijestima tvojim.
Confundantur superbi, quia iniuste iniquitatem fecerunt in me: ego autem exercebor in mandatis tuis.
79 Nek se obrate k meni koji se tebe boje, i koji znadu otkrivenja tvoja.
Convertantur mihi timentes te: et qui noverunt testimonia tua.
80 Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim.
Fiat cor meum immaculatum in iustificationibus tuis, ut non confundar.
81 Èezne duša moja za spasenjem tvojim, rijeè tvoju èekam.
CAPH. Defecit in salutare tuum anima mea: et in verbum tuum supersperavi.
82 Èeznu oèi moje za rijeèju tvojom; govorim: kad æeš me utješiti?
Defecerunt oculi mei in eloquium tuum, dicentes: Quando consolaberis me?
83 Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih.
Quia factus sum sicut uter in pruina: iustificationes tuas non sum oblitus.
84 Koliko æe biti dana sluge tvojega? Kad æeš suditi onima koji me gone?
Quot sunt dies servi tui: quando facies de persequentibus me iudicium?
85 Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu.
Narraverunt mihi iniqui fabulationes: sed non ut lex tua.
86 Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi.
Omnia mandata tua veritas: iniqui persecuti sunt me, adiuva me.
87 Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih.
Paulominus consummaverunt me in terra: ego autem non dereliqui mandata tua.
88 Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih.
Secundum misericordiam tuam vivifica me: et custodiam testimonia oris tui.
89 Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima,
LAMED. In aeternum Domine, verbum tuum permanet in caelo.
90 Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji.
In generatione et generationem veritas tua: fundasti terram, et permanet.
91 Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi.
Ordinatione tua perseverat dies: quoniam omnia serviunt tibi.
92 Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj.
Nisi quod lex tua meditatio mea est: tunc forte periissem in humilitate mea.
93 Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš.
In aeternum non obliviscar iustificationes tuas: quia in ipsis vivificasti me.
94 Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje.
Tuus sum ego, salvum me fac: quoniam iustificationes tuas exquisivi.
95 Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima.
Me expectaverunt peccatores ut perderent me: testimonia tua intellexi.
96 Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka.
Omnis consummationis vidi finem: latum mandatum tuum nimis.
97 Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu.
MEM. Quomodo dilexi legem tuam Domine? tota die meditatio mea est.
98 Zapovijest tvoja èini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek.
Super inimicos meos prudentem me fecisti mandato tuo: quia in aeternum mihi est.
99 Razumniji postah od svijeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima.
Super omnes docentes me intellexi: quia testimonia tua meditatio mea est.
100 Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje èuvam.
Super senes intellexi: quia mandata tua quaesivi.
101 Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju.
Ab omni via mala prohibui pedes meos: ut custodiam verba tua.
102 Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio.
A iudiciis tuis non declinavi: quia tu legem posuisti mihi.
103 Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima!
Quam dulcia faucibus meis eloquia tua, super mel ori meo!
104 Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni.
A mandatis tuis intellexi: propterea odivi omnem viam iniquitatis.
105 Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj.
NUN. Lucerna pedibus meis verbum tuum, et lumen semitis meis.
106 Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu.
Iuravi, et statui custodire iudicia iustitiae tuae.
107 Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj.
Humiliatus sum usquequaque Domine: vivifica me secundum verbum tuum.
108 Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me.
Voluntaria oris mei beneplacita fac Domine: et iudicia tua doce me.
109 Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam.
Anima mea in manibus meis semper: et legem tuam non sum oblitus.
110 Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih.
Posuerunt peccatores laqueum mihi: et de mandatis tuis non erravi.
111 Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu.
Hereditate acquisivi testimonia tua in aeternum: quia exultatio cordis mei sunt.
112 Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja.
Inclinavi cor meum ad faciendas iustificationes tuas in aeternum, propter retributionem.
113 Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim.
SAMECH. Iniquos odio habui: et legem tuam dilexi.
114 Ti si zaklon moj i štit moj; rijeè tvoju èekam.
Adiutor, et susceptor meus es tu: et in verbum tuum supersperavi.
115 Idite od mene, bezakonici! I èuvaæu zapovijesti Boga svojega.
Declinate a me maligni: et scrutabor mandata Dei mei.
116 Ukrijepi me po rijeèi svojoj i biæu živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom.
Suscipe me secundum eloquium tuum, et vivam: et non confundas me ab expectatione mea.
117 Utvrdi me, i spašæu se, i razmišljaæu o naredbama tvojim bez prestanka.
Adiuva me, et salvus ero: et meditabor in iustificationibus tuis semper.
118 Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž.
Sprevisti omnes discedentes a iudiciis tuis: quia iniusta cogitatio eorum.
119 Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja.
Praevaricantes reputavi omnes peccatores terrae: ideo dilexi testimonia tua.
120 Drkæe od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se.
Confige timore tuo carnes meas: a iudiciis enim tuis timui.
121 Èinim sud i pravdu, ne daj me onima koji me gone.
AIN. Feci iudicium et iustitiam: non tradas me calumniantibus me.
122 Odbrani slugu svojega na dobro njegovo, da mi ne èine sile oholi.
Suscipe servum tuum in bonum: non calumnientur me superbi.
123 Oèi moje èeznu za spasenjem tvojim i za rijeèju pravde tvoje.
Oculi mei defecerunt in salutare tuum: et in eloquium iustitiae tuae.
124 Uèini sluzi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim nauèi me.
Fac cum servo tuo secundum misericordiam tuam: et iustificationes tuas doce me.
125 Ja sam sluga tvoj; urazumi me, i poznaæu otkrivenja tvoja.
Servus tuus sum ego: da mihi intellectum, ut sciam testimonia tua.
126 Vrijeme je da Gospod radi; oboriše zakon tvoj.
Tempus faciendi Domine: dissipaverunt legem tuam.
127 Toga radi ljubim zapovijesti tvoje veæma nego zlato i drago kamenje.
Ideo dilexi mandata tua, super aurum et topazion.
128 Toga radi zapovijesti tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim.
Propterea ad omnia mandata tua dirigebar: omnem viam iniquam odio habui.
129 Divna su otkrivenja tvoja; zato ih èuva duša moja.
PHE. Mirabilia testimonia tua: ideo scrutata est ea anima mea.
130 Rijeèi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumljuju proste.
Declaratio sermonum tuorum illuminat: et intellectum dat parvulis.
131 Otvoram usta svoja da odahnem, jer sam žedan zapovijesti tvojih.
Os meum aperui, et attraxi spiritum: quia mandata tua desiderabam.
132 Pogledaj me i smiluj se na me, kao što radiš s onima koji ljube ime tvoje.
Aspice in me, et miserere mei, secundum iudicium diligentium nomen tuum.
133 Tvrdi stope moje u rijeèi svojoj, i ne daj nikakome bezakonju da oblada mnom.
Gressus meos dirige secundum eloquium tuum: et non dominetur mei omnis iniustitia.
134 Izbavi me od nasilja ljudskoga, i èuvaæu zapovijesti tvoje.
Redime me a calumniis hominum: ut custodiam mandata tua.
135 Svjetlošæu lica svojega obasjaj slugu svojega, i nauèi me naredbama svojim.
Faciem tuam illumina super servum tuum: et doce me iustificationes tuas.
136 Oèi moje liju potoke, zato što ne èuvaju zakona tvojega.
Exitus aquarum deduxerunt oculi mei: quia non custodierunt legem tuam.
137 Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji.
SADE. Iustus es Domine: et rectum iudicium tuum.
138 Javio si pravdu u otkrivenjima svojim, i istinu cijelu.
Mandasti iustitiam testimonia tua: et veritatem tuam nimis.
139 Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše rijeèi tvoje.
Tabescere me fecit zelus meus: quia obliti sunt verba tua inimici mei.
140 Rijeè je tvoja veoma èista, i sluga je tvoj veoma ljubi.
Ignitum eloquium tuum vehementer: et servus tuus dilexit illud.
141 Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam.
Adolescentulus sum ego, et contemptus: iustificationes tuas non sum oblitus.
142 Pravda je tvoja pravda vjeèna, i zakon tvoj istina.
Iustitia tua, iustitia in aeternum: et lex tua veritas.
143 Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja.
Tribulatio, et angustia invenerunt me: mandata tua meditatio mea est.
144 Vjeèna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biæu živ.
Aequitas testimonia tua in aeternum: intellectum da mihi, et vivam.
145 Vièem iz svega srca: usliši me, Gospode; saèuvaæu naredbe tvoje.
COPH. Clamavi in toto corde meo, exaudi me Domine: iustificationes tuas requiram.
146 Prizivam te, pomozi mi; držaæu se otkrivenja tvojih.
Clamavi ad te, salvum me fac: ut custodiam mandata tua.
147 Pretjeèem svanuæe, i vièem; rijeè tvoju èekam.
Praeveni in maturitate, et clamavi: quia in verba tua supersperavi.
148 Pretjeèu oèi moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o rijeèi tvojoj.
Praevenerunt oculi mei ad te diluculo: ut meditarer eloquia tua.
149 Èuj glas moj po milosti svojoj, Gospode; po sudu svojemu oživi me.
Vocem meam audi secundum misericordiam tuam Domine: et secundum iudicium tuum vivifica me.
150 Prikuèuju se koji ljube bezakonje; udaljili su se od zakona tvojega.
Appropinquaverunt persequentes me iniquitati: a lege autem tua longe facti sunt.
151 Ti si blizu, Gospode, i sve su zapovijesti tvoje istina.
Prope es tu Domine: et omnes viae tuae veritas.
152 Odavna znam za otkrivenja tvoja, da si ih postavio zavavijek.
Initio cognovi de testimoniis tuis: quia in aeternum fundasti ea.
153 Pogledaj nevolju moju, i izbavi me, jer ne zaboravljam zakona tvojega.
RES. Vide humilitatem meam, et eripe me: quia legem tuam non sum oblitus.
154 Primi se stvari moje, i odbrani me; po rijeèi svojoj oživi me.
Iudica iudicium meum, et redime me: propter eloquium tuum vivifica me.
155 Daleko je od bezbožnika spasenje, jer se ne drže naredaba tvojih.
Longe a peccatoribus salus: quia iustificationes tuas non exquisierunt.
156 Milosrðe je tvoje, Gospode, veliko; po pravome sudu svom oživi me.
Misericordiae tuae multae Domine: secundum iudicium tuum vivifica me.
157 Mnogo je protivnika mojih i neprijatelja mojih; ali ja ne otstupam od otkrivenja tvojih.
Multi qui persequuntur me, et tribulant me: a testimoniis tuis non declinavi.
158 Vidim odmetnike, i mrsko mi je; jer ne èuvaju rijeèi tvoje.
Vidi praevaricantes, et tabescebam: quia eloquia tua non custodierunt.
159 Gledaj, kako ljubim zapovijesti tvoje, Gospode, po milosti svojoj oživi me.
Vide quoniam mandata tua dilexi Domine: in misericordia tua vivifica me.
160 Osnova je rijeèi tvoje istina, i vjeèan je svaki sud pravde tvoje.
Principium verborum tuorum, veritas: in aeternum omnia iudicia iustitiae tuae.
161 Knezovi me gone ni za što, ali se srce moje boji rijeèi tvoje.
SIN. Principes persecuti sunt me gratis: et a verbis tuis formidavit cor meum.
162 Radujem se rijeèi tvojoj kao onaj koji zadobije velik plijen.
Laetabor ego super eloquia tua: sicut qui invenit spolia multa.
163 Mrzim na laž i gadim se na nju, ljubim zakon tvoj.
Iniquitatem odio habui, et abominatus sum: legem autem tuam dilexi.
164 Sedam puta na dan hvalim te za sudove pravde tvoje.
Septies in die laudem dixi tibi, super iudicia iustitiae tuae.
165 Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja.
Pax multa diligentibus legem tuam: et non est illis scandalum.
166 Èekam spasenje tvoje, Gospode, i zapovijesti tvoje izvršujem.
Expectabam salutare tuum Domine: et mandata tua dilexi.
167 Duša moja èuva otkrivenja tvoja, i ja ih ljubim veoma.
Custodivit anima mea testimonia tua: et dilexit ea vehementer.
168 Èuvam zapovijesti tvoje i otkrivenja; jer su svi putovi moji pred tobom.
Servavi mandata tua, et testimonia tua: quia omnes viae meae in conspectu tuo.
169 Neka izaðe tužnjava moja preda te, Gospode! Po rijeèi svojoj urazumi me.
TAU. Appropinquet deprecatio mea in conspectu tuo Domine: iuxta eloquium tuum da mihi intellectum.
170 Neka doðe moljenje moje preda te! Po rijeèi svojoj izbavi me.
Intret postulatio mea in conspectu tuo: secundum eloquium tuum eripe me.
171 Usta æe moja pjevati hvalu, kad me nauèiš naredbama svojim.
Eructabunt labia mea hymnum, cum docueris me iustificationes tuas.
172 Jezik æe moj kazivati rijeè tvoju, jer su sve zapovijesti tvoje pravedne.
Pronunciabit lingua mea eloquium tuum: quia omnia mandata tua aequitas.
173 Neka mi bude ruka tvoja u pomoæi; jer mi omilješe zapovijesti tvoje;
Fiat manus tua ut salvet me: quoniam mandata tua elegi.
174 Žedan sam spasenja tvojega, Gospode, i zakon je tvoj utjeha moja.
Concupivi salutare tuum Domine: et lex tua meditatio mea est.
175 Neka živi duša moja i tebe hvali, i sudovi tvoji neka mi pomogu.
Vivet anima mea, et laudabit te: et iudicia tua adiuvabunt me.
176 Zaðoh kao ovca izgubljena: traži slugu svojega; jer zapovijesti tvojih ne zaboravih.
Erravi, sicut ovis, quae periit: quaere servum tuum, quia mandata tua non sum oblitus.
