< Psalmi 119 >
1 Blago onima kojima je put èist, koji hode u zakonu Gospodnjem.
Gelukkig, die onberispelijk zijn in hun wandel, En leven volgens Jahweh’s wet;
2 Blago onima koji èuvaju otkrivenja njegova, svijem srcem traže ga;
Gelukkig, die op zijn vermaningen letten, Hem zoeken met geheel hun hart;
3 Koji ne èine bezakonja, hode putovima njegovijem!
Zij ook, die geen ongerechtigheid plegen, Maar blijven leven naar zijn woord.
4 Ti si dao zapovijesti svoje, da se èuvaju dobro.
Gij zelf hebt uw bevelen gegeven, Opdat men ze trouw zou volbrengen;
5 Kad bi putovi moji bili upravljeni da èuvam naredbe tvoje!
Ach, mocht mijn gedrag zo onwankelbaar zijn, Dat ik uw inzettingen trouw onderhield.
6 Onda se ne bih postidio, pazeæi na zapovijesti tvoje;
Dan zal ik nooit beschaamd komen staan, Als ik het oog richt op al uw geboden;
7 Hvalio bih te s pravijem srcem, uèeæi se pravednijem zakonima tvojim.
Maar in oprechtheid des harten zal ik U danken, Als ik uw rechtvaardige voorschriften leer.
8 Èuvaæu naredbe tvoje, nemoj me ostaviti sasvijem.
Ik houd mij vast aan uw bestel: Verlaat mij dan niet voor altoos!
9 Kako æe mladiæ oèistiti put svoj? Vladajuæi se po tvojim rijeèima.
Hoe kan een jongeman zijn reinheid bewaren? Door zich te houden aan uw woord!
10 Svijem srcem svojim tražim tebe, ne daj mi da zaðem od zapovijesti tvojih.
Ik heb U met heel mijn hart gezocht, Laat mij nooit uw geboden verlaten;
11 U srce svoje zatvorio sam rijeè tvoju, da ti ne griješim.
Ik bewaar uw bestel in mijn hart, Om nooit te zondigen tegen U.
12 Blagosloven si, Gospode! nauèi me naredbama svojim.
Geprezen zijt Gij, o Jahweh, Leer mij uw inzettingen kennen;
13 Ustima svojim javljam sve sudove usta tvojih.
Dan zal ik met mijn lippen verbreiden Al de voorschriften van uw mond.
14 Na putu otkrivenja tvojih radujem se kao za veliko bogatstvo.
Ik verheug mij over de weg, die uw vermaning mij wees, Meer dan over alle schatten;
15 O zapovijestima tvojim razmišljam, i pazim na putove tvoje.
Uw bevelen wil ik overwegen, En op uw paden blijven letten;
16 Naredbama tvojim tješim se, ne zaboravljam rijeèi tvoje.
Ik wil mij aan uw wet verkwikken, En nimmermeer uw woord vergeten!
17 Uèini milost sluzi svojemu, da bih živio i èuvao rijeè tvoju.
Laat uw dienstknecht leven, En ik zal uw woord onderhouden;
18 Otvori oèi moje, da bih vidio èudesa zakona tvojega;
Neem de sluier van mijn ogen, Opdat ik de wonderen van uw wet aanschouwe.
19 Gost sam na zemlji, nemoj sakriti od mene zapovijesti svojih.
Al ben ik maar een zwerver op aarde, Verberg mij uw bevelen niet;
20 Iznemože duša moja želeæi bez prestanka poznati sudove tvoje.
Want mijn ziel wordt verteerd van verlangen Naar uw voorschriften, altijd door.
21 Ti si strašan prokletim oholicama, koje zastranjuju od zapovijesti tvojih.
Gij bedreigt de hoogmoedigen, Vervloekt, die uw geboden verlaat;
22 Odvrati od mene rug i sramotu, jer èuvam otkrivenja tvoja.
Wend dan smaad en hoon van mij af, Want uw vermaningen neem ik ter harte.
23 Sjede knezovi i dogovaraju se na mene; a sluga tvoj razmišlja o naredbama tvojim.
Al spannen ook vorsten tegen mij samen, Uw dienstknecht peinst over uw inzettingen na;
24 Otkrivenja su tvoja utjeha moja, savjetnici moji.
Ja, uw bestel is mij een lust, En mijn berader.
25 Duša moja leži u prahu; oživi me po rijeèi svojoj.
Reeds ligt mijn ziel aan het stof gekluisterd: Wek mij ten leven naar uw woord.
26 Kazujem putove svoje, i èuješ me; nauèi me naredbama svojim.
Mijn leven heb ik U open gelegd: Gij hebt mij gehoord, Leer mij thans uw inzettingen kennen;
27 Urazumi me o putu zapovijesti svojih, i razmišljaæu o èudesima tvojim.
Onderricht mij, hoe ik naar uw bevelen moet leven, En ik zal uw wonderen vermelden.
28 Suze proliva duša moja od tuge, okrijepi me po rijeèi svojoj.
Mijn ziel kwijnt weg van ellende: Richt mij naar uw bestel weer op.
29 Put lažni ukloni od mene i zakon svoj daruj mi.
Houd de weg der leugen ver van mij af, En schenk mij genadig uw wet;
30 Put istini izbrah, zakone tvoje tražim.
Ik heb de weg der waarheid gekozen, Uw voorschriften mij voor ogen gesteld.
31 Prionuh za otkrivenja tvoja, Gospode; nemoj me osramotiti.
Ik klamp mij aan uw vermaningen vast, Maak mij niet te schande, o Jahweh;
32 Putem zapovijesti tvojih trèim, jer si raširio srce moje.
De weg uwer geboden zal ik bewandelen, Als Gij mijn hart maar verblijdt.
33 Pokaži mi, Gospode, put naredaba svojih, da ga se držim do kraja.
Leer mij, Jahweh, naar uw inzettingen leven, Opdat ik ze ten einde toe onderhoud;
34 Urazumi me, i držaæu se zakona tvojega, i èuvati ga svijem srcem.
Geef mij inzicht om uw wet te volbrengen, En met heel mijn hart te beleven;
35 Postavi me na stazu zapovijesti svojih, jer mi je ona omiljela.
Laat mij het pad uwer geboden betreden, Want dat is mijn vreugd.
36 Privij srce moje k otkrivenjima svojim, a ne k lakomstvu.
Neig mijn hart naar uw vermaningen, En niet naar gewin;
37 Odvrati oèi moje da ne gledaju ništavila, putem svojim oživi me.
Wend mijn ogen van de ijdelheid af, En laat mij leven naar uw woord.
38 Ispuni sluzi svojemu rijeè svoju da te se boji.
Doe uw bestel aan uw dienstknecht gestand, Dat Gij beschikt hebt voor hen, die U vrezen;
39 Ukloni rug moj, kojega se plašim; jer su sudovi tvoji blagi.
Wentel de smaad, die ik ducht, van mij weg, Want uw voorschriften blijven voortreffelijk.
40 Mile su mi zapovijesti tvoje, pravdom svojom oživi me.
Zie, ik hunker naar uw bevelen, Laat mij door uw gerechtigheid leven!
41 Neka doðe na me milost tvoja, Gospode, pomoæ tvoja po rijeèi tvojoj.
Moge uw genade mijn deel zijn, o Jahweh, En uw heil naar uw bestel;
42 I ja æu odgovoriti onome koji me ruži; jer se uzdam u rijeè tvoju.
Dan zal ik mijn lasteraars te woord kunnen staan, Want ik vertrouw op uw woord;
43 Nemoj uzeti nigda od usta mojih rijeèi istine, jer èekam sudove tvoje.
Neem het woord der waarheid niet geheel uit mijn mond, Want ik wacht uw voorschriften af.
44 I èuvaæu zakon tvoj svagda, dovijeka i bez prestanka.
Uw wet wil ik steeds onderhouden, Voor eeuwig en immer;
45 Hodiæu slobodno, jer tražim zapovijesti tvoje.
Dan zal ik ongestoord kunnen leven, Omdat ik naar uw bevelen vraag.
46 Govoriæu o otkrivenjima tvojim pred carevima, i neæu se stidjeti.
Zelfs koningen zal ik van uw vermaningen spreken, En mij er nooit over schamen;
47 Tješiæu se zapovijestima tvojim, koje ljubim.
Ik zal mij aan uw geboden verkwikken, Die ik van harte bemin;
48 Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim.
Tot U zal ik mijn handen verheffen, En uw inzettingen overwegen.
49 Opomeni se rijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam.
Gedenk het woord, tot uw dienstknecht gesproken, En waarop Gij mijn hoop hebt gesteld;
50 U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava.
Dit is mijn troost in mijn ellende, Dat uw bestel mij het leven behoudt.
51 Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne otstupam od zakona tvojega.
Al bespotten de bozen mij nog zo vijandig, Toch wijk ik niet af van uw wet;
52 Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se.
Ik blijf uw aloude voorschriften indachtig, En voel mij er door getroost, o Jahweh;
53 Gnjev me obuzima na bezbožnike, koji ostavljaju zakon tvoj.
Maar gramschap maakt zich van mij meester, Om de zondaars, die uw geboden verlaten.
54 Naredbe su tvoje pjesma moja u putnièkom stanu mojem.
Uw inzettingen ruisen als zangen mij tegen In het huis van mijn ballingschap;
55 Noæu pominjem ime tvoje, Gospode, i èuvam zakon tvoj.
Des nachts, o Jahweh, gedenk ik uw Naam, En volg uw vermaningen op;
56 To je moje, da èuvam zapovijesti tvoje.
Want dit is mijn plicht: Dat ik uw bevelen volbreng.
57 Dio moj ti si, Gospode; naumio sam èuvati rijeèi tvoje.
Gij zijt mijn erfdeel, o Jahweh: Ik heb beloofd, uw woord te volbrengen;
58 Molim ti se iz svega srca, smiluj se na me po rijeèi svojoj.
Van ganser harte zoek ik uw aanschijn, Wees mij genadig naar uw bestel.
59 Razmatram putove svoje, i obraæam noge svoje k otkrivenjima tvojim.
Ik overleg bij mijzelf, welke weg ik moet gaan, En naar uw vermaningen richt ik mijn schreden;
60 Hitim, i ne zatežem se èuvati zapovijesti tvoje.
Ik haast mij, zonder ooit te talmen, Om uw geboden te onderhouden;
61 Mreže bezbožnièke opkoliše me, ali zakona tvojega ne zaboravljam.
En al houden mij de strikken der bozen gevangen, Nooit vergeet ik uw wet;
62 U po noæi ustajem da te slavim za pravedne sudove tvoje.
Midden in de nacht sta ik op, Om U voor uw rechtvaardige voorschriften te danken.
63 U zajednici sam sa svima koji se tebe boje i koji èuvaju zapovijesti tvoje.
Ik ben de vriend van al, die U vreest, En die uw bevelen volbrengt;
64 Dobrote je tvoje, Gospode, puna sva zemlja; naredbama svojim nauèi me.
De aarde is vol van uw goedheid, o Jahweh, Leer mij maar uw inzettingen kennen.
65 Uèinio si dobro sluzi svojemu, Gospode, po rijeèi svojoj.
Gij hebt uw dienstknecht wèl gedaan, O Jahweh, naar uw woord;
66 Dobroj misli i znanju nauèi me, jer zapovijestima tvojim vjerujem.
Schenk mij een helder oordeel en inzicht, Want ik heb vertrouwen in uw geboden.
67 Prije stradanja svojega lutah, a sad èuvam rijeè tvoju.
Eer ik vernederd werd, dwaalde ik af, Maar nu houd ik mij aan uw bestel;
68 Ti si dobar, i dobro èiniš; nauèi me naredbama svojim.
Gij zijt goed en doet wèl: Leer mij dan uw inzettingen kennen.
69 Oholi pletu na mene laž, ali se ja svijem srcem držim zapovijesti tvojih.
Onbeschaamden belasteren mij, Want van ganser harte neem ik uw bevelen in acht;
70 Zadriglo je srce njihovo kao salo, a ja se tješim zakonom tvojim.
Lomp als vet is hun hart, Maar ìk vind mijn vreugd in uw wet;
71 Dobro mi je što stradam, da se nauèim naredbama tvojim.
En het was mij goed, te worden vernederd, Om uw vermaningen te leren verstaan;
72 Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuæe zlata i srebra.
Want de voorschriften van uw mond schat ik hoger, Dan duizenden in goud en zilver!
73 Ruke tvoje stvorile su me i naèinile me; urazumi me, i nauèiæu se zapovijestima tvojim.
Uw handen hebben mij gemaakt en gevormd, Geef mij ook inzicht, om uw geboden te kennen;
74 Koji se tebe boje, vidjeæe me, i radovaæe se što se uzdam u tvoju rijeè.
Dan zien, die U vrezen, met vreugd op mij neer, Omdat ik vertrouw op uw woord.
75 Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš.
Ik weet, dat uw oordeel rechtvaardig is, Jahweh, En dat Gij mij naar verdienste kastijdt;
76 Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu.
Maar uw genade zij mij tot troost, Naar uw bestel voor uw knecht;
77 Neka doðe k meni milosrðe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja.
Uw ontferming dale op mij neer, en doe mij herleven, Want uw wet is mij een verkwikking.
78 Nek se postide oholi; jer me bez krivice oboriše. Ja razmišljam o zapovijestima tvojim.
Schande voor de trotsen, die onverdiend mij verdrukken, Daar ik uw bevelen bedenk;
79 Nek se obrate k meni koji se tebe boje, i koji znadu otkrivenja tvoja.
Maar mijn vrienden mogen zijn, die U vrezen, En die uw vermaningen kennen;
80 Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim.
Door uw inzettingen worde mijn hart zonder smet, Zodat ik niet beschaamd hoef te staan.
81 Èezne duša moja za spasenjem tvojim, rijeè tvoju èekam.
Mijn ziel smacht naar uw heil, Ik vertrouw op uw woord;
82 Èeznu oèi moje za rijeèju tvojom; govorim: kad æeš me utješiti?
Mijn ogen hunkeren naar uw bestel, En vragen: Wanneer brengt Gij mij troost?
83 Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih.
Al ben ik als een leren zak in de rook, Toch vergeet ik uw inzettingen niet.
84 Koliko æe biti dana sluge tvojega? Kad æeš suditi onima koji me gone?
Ach, hoelang zal uw dienstknecht nog leven, En wanneer voltrekt Gij aan mijn vervolgers uw oordeel?
85 Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu.
Onbeschaamden hebben mij kuilen gegraven, Want ze leven niet naar uw wet.
86 Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi.
Al uw geboden zijn waarachtig, Maar men vervolgt mij met leugens: Ach kom mij te hulp;
87 Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih.
Men had mij haast van de aarde verdelgd, Toch had ik mij niet aan uw bevelen onttrokken;
88 Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih.
Behoud mij in het leven naar uw genade, En de vermaningen van uw mond volg ik op!
89 Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima,
Uw woord blijft eeuwig, o Jahweh, Het staat vast als de hemel;
90 Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji.
Uw bestel houdt stand van geslacht tot geslacht, Staat vast als de aarde, die Gij hebt gegrond;
91 Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi.
En naar uw voorschriften blijven ze ook nu nog bestaan, Want het heelal is uw dienstknecht!
92 Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj.
Wanneer uw wet mij niet had verkwikt, Dan was ik in mijn ellende te gronde gegaan;
93 Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš.
Nimmer zal ik dan uw bevelen vergeten, Want juist daardoor doet Gij mij leven.
94 Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje.
Ik ben de uwe: Ach, kom mij te hulp, Want ijverig spoor ik uw voorschriften na;
95 Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima.
De bozen loeren, om mij te verdelgen, Maar ik blijf uw vermaningen achten.
96 Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka.
Aan alles zie ik een eind, al is het nog zo volmaakt, Maar uw gebod is onbegrensd!
97 Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu.
Hoe lief toch heb ik uw wet, Ik overweeg ze de hele dag door!
98 Zapovijest tvoja èini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek.
Uw gebod maakt mij wijzer dan mijn vijanden zijn, Want het vergezelt mij voor eeuwig;
99 Razumniji postah od svijeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima.
Ik heb meer verstand dan al mijn meesters, Want ik denk over uw vermaningen na;
100 Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje èuvam.
En ik heb helderder inzicht dan de oudsten, Want ik neem uw bevelen in acht.
101 Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju.
Van alle slechte paden houd ik mijn voeten, Om uw woord te volbrengen;
102 Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio.
En van uw voorschriften wijk ik niet af, Want Gij hebt ze mij zelf onderwezen.
103 Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima!
Hoe zoet voor mijn gehemelte is uw bestel, Meer dan honing voor mijn mond;
104 Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni.
Door uw inzettingen ben ik verstandig geworden, En haat dus ieder leugenpad.
105 Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj.
Uw woord is een lamp voor mijn voeten, En een licht op mijn pad;
106 Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu.
Ik heb gezworen, en zal het gestand doen, Uw rechtvaardige voorschriften te onderhouden.
107 Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj.
Ach, Jahweh, ik ga zo diep gebukt, Wek mij ten leven naar uw bestel;
108 Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me.
Wil de offeranden van mijn mond aanvaarden, o Jahweh, En onderricht mij in uw geboden.
109 Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam.
Al zweeft mijn leven in voortdurend gevaar, Toch vergeet ik nimmer uw wet;
110 Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih.
En al leggen de bozen mij strikken, Van al uw bevelen wijk ik niet af.
111 Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu.
Uw vermaningen blijven mijn erfdeel voor eeuwig, Want ze zijn de vreugd van mijn hart;
112 Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja.
En ik heb er mijn hart op gezet, Naar uw inzettingen te leven voor eeuwig en immer!
113 Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim.
Ik haat halfslachtige wezens, Maar uw wet heb ik lief;
114 Ti si zaklon moj i štit moj; rijeè tvoju èekam.
Gij zijt mijn schuts en mijn schild, Ik vertrouw op uw woord;
115 Idite od mene, bezakonici! I èuvaæu zapovijesti Boga svojega.
Weg van mij, zondaars, Laat mij de geboden van mijn God onderhouden!
116 Ukrijepi me po rijeèi svojoj i biæu živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom.
Sterk mij naar uw bestel, opdat ik blijf leven, En laat mijn hoop niet worden beschaamd;
117 Utvrdi me, i spašæu se, i razmišljaæu o naredbama tvojim bez prestanka.
Stut mij, opdat ik worde gered, En mij altijd aan uw bevelen verkwikke.
118 Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž.
Wie uw inzettingen verlaten, zijn U een gruwel, Want ze bedenken enkel leugens;
119 Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja.
En als afval veracht Gij alle bozen op aarde, Daarom heb ik uw vermaningen lief.
120 Drkæe od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se.
Mijn lichaam beeft voor U van schrik, En ik ben bevreesd voor uw oordeel!
121 Èinim sud i pravdu, ne daj me onima koji me gone.
Een rechtvaardig oordeel hebt Gij geveld, Lever mij niet over aan mijn verdrukkers;
122 Odbrani slugu svojega na dobro njegovo, da mi ne èine sile oholi.
Uw woord blijve borg voor uw dienaar, Laat geen onbeschaamde mij kwellen.
123 Oèi moje èeznu za spasenjem tvojim i za rijeèju pravde tvoje.
Mijn ogen smachten naar uw heil, En naar uw rechtvaardig bestel;
124 Uèini sluzi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim nauèi me.
Handel met uw dienstknecht naar uw genade, En leer mij uw inzettingen kennen;
125 Ja sam sluga tvoj; urazumi me, i poznaæu otkrivenja tvoja.
Ik ben uw dienstknecht: ach, geef mij verstand, Opdat ik uw vermaningen moge begrijpen.
126 Vrijeme je da Gospod radi; oboriše zakon tvoj.
Het is tijd om te handelen, Jahweh: Men verkracht uw wet;
127 Toga radi ljubim zapovijesti tvoje veæma nego zlato i drago kamenje.
Daarom heb ik uw geboden lief, Boven goud en edel metaal;
128 Toga radi zapovijesti tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim.
Daarom richt ik mij naar al uw bevelen, En haat ik ieder leugenpad.
129 Divna su otkrivenja tvoja; zato ih èuva duša moja.
Uw vermaningen zijn wondervol, Mijn ziel neemt ze daarom in acht;
130 Rijeèi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumljuju proste.
De openbaring van uw woord straalt licht van zich uit, En geeft wijsheid aan de eenvoudigen;
131 Otvoram usta svoja da odahnem, jer sam žedan zapovijesti tvojih.
En smachtend open ik mijn mond, Want ik hunker naar uw geboden.
132 Pogledaj me i smiluj se na me, kao što radiš s onima koji ljube ime tvoje.
Keer U tot mij, en wees mij genadig, Naar uw beschikking voor hen, die uw Naam beminnen;
133 Tvrdi stope moje u rijeèi svojoj, i ne daj nikakome bezakonju da oblada mnom.
Richt mijn schreden naar uw bestel, En laat geen onheil mij treffen.
134 Izbavi me od nasilja ljudskoga, i èuvaæu zapovijesti tvoje.
Bevrijd mij van de verdrukking der mensen, Opdat ik trouw uw bevelen volbrenge;
135 Svjetlošæu lica svojega obasjaj slugu svojega, i nauèi me naredbama svojim.
Laat uw aangezicht stralen over uw dienstknecht, En leer mij uw inzettingen kennen.
136 Oèi moje liju potoke, zato što ne èuvaju zakona tvojega.
Stromen van tranen ontwellen mijn ogen, Omdat men uw wet niet beleeft.
137 Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji.
Rechtvaardig zijt Gij, o Jahweh, En ook uw voorschriften zijn volgens recht;
138 Javio si pravdu u otkrivenjima svojim, i istinu cijelu.
In gerechtigheid hebt Gij uw vermaningen gegeven, En in volledige trouw.
139 Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše rijeèi tvoje.
Ik word door ergernis verteerd, Omdat mijn vijanden uw woord vergeten;
140 Rijeè je tvoja veoma èista, i sluga je tvoj veoma ljubi.
Maar uw bestel is beproefd als in vuur, En uw dienstknecht heeft het lief;
141 Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam.
En al ben ik maar klein en gering, Nooit wil ik uw bevelen vergeten.
142 Pravda je tvoja pravda vjeèna, i zakon tvoj istina.
Ongerept blijft uw gerechtigheid voor eeuwig en immer, En waarachtig uw wet;
143 Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja.
Al treffen mij nood en ellende, Uw geboden zijn mijn verkwikking.
144 Vjeèna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biæu živ.
Uw inzettingen zijn rechtvaardig voor eeuwig; Onderricht mij er in, opdat ik blijf leven!
145 Vièem iz svega srca: usliši me, Gospode; saèuvaæu naredbe tvoje.
Ik roep met heel mijn hart: Jahweh verhoor mij! Uw inzettingen wil ik trouw onderhouden;
146 Prizivam te, pomozi mi; držaæu se otkrivenja tvojih.
Ik roep U aan: ach, kom mij te hulp, Om uw vermaningen te beleven.
147 Pretjeèem svanuæe, i vièem; rijeè tvoju èekam.
Ik ben met mijn smeken de dageraad vóór, Want ik smacht naar uw woord;
148 Pretjeèu oèi moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o rijeèi tvojoj.
En mijn ogen voorkomen de nachtwake, Om op te zien naar uw bestel.
149 Èuj glas moj po milosti svojoj, Gospode; po sudu svojemu oživi me.
Hoor in uw goedheid mijn smeken, o Jahweh, En wek mij naar uw beschikking ten leven;
150 Prikuèuju se koji ljube bezakonje; udaljili su se od zakona tvojega.
Mijn listige vervolgers zijn al nabij, Maar ze houden zich ver van uw wet;
151 Ti si blizu, Gospode, i sve su zapovijesti tvoje istina.
Maar Gij ook, Jahweh, zijt nabij, En waarachtig zijn al uw geboden;
152 Odavna znam za otkrivenja tvoja, da si ih postavio zavavijek.
Van oudsher ken ik uw bevelen, Want Gij hebt ze gegeven voor eeuwig!
153 Pogledaj nevolju moju, i izbavi me, jer ne zaboravljam zakona tvojega.
Aanschouw mijn ellende, en kom mij te hulp, Want nooit vergeet ik uw wet;
154 Primi se stvari moje, i odbrani me; po rijeèi svojoj oživi me.
Wees mijn verdediger en mijn beschermer, En doe mij leven naar uw bestel.
155 Daleko je od bezbožnika spasenje, jer se ne drže naredaba tvojih.
Het heil blijft ver van de bozen verwijderd, Want ze zoeken uw inzettingen niet;
156 Milosrðe je tvoje, Gospode, veliko; po pravome sudu svom oživi me.
Maar uw barmhartigheid, Jahweh, is groot, Wek mij ten leven naar uw woord.
157 Mnogo je protivnika mojih i neprijatelja mojih; ali ja ne otstupam od otkrivenja tvojih.
Al zijn mijn vervolgers en vijanden talrijk, Van uw vermaningen wijk ik niet af;
158 Vidim odmetnike, i mrsko mi je; jer ne èuvaju rijeèi tvoje.
Het walgt mij, als ik trouwelozen aanschouw, Die uw geboden niet willen volbrengen.
159 Gledaj, kako ljubim zapovijesti tvoje, Gospode, po milosti svojoj oživi me.
Zie, hoe ik uw bevelen liefheb, o Jahweh, Laat mij dan leven naar uw genade;
160 Osnova je rijeèi tvoje istina, i vjeèan je svaki sud pravde tvoje.
Uw woord is een en al waarheid, En eeuwig houden al uw rechtvaardige voorschriften stand.
161 Knezovi me gone ni za što, ali se srce moje boji rijeèi tvoje.
Vorsten vervolgen mij zonder enige grond, Maar mijn hart is enkel beducht voor uw woord.
162 Radujem se rijeèi tvojoj kao onaj koji zadobije velik plijen.
Ik verheug mij over uw bestel, Als iemand, die rijke buit heeft gemaakt;
163 Mrzim na laž i gadim se na nju, ljubim zakon tvoj.
Leugen en haat verfoei ik, Maar uw inzettingen heb ik lief.
164 Sedam puta na dan hvalim te za sudove pravde tvoje.
Zeven maal daags zing ik uw lof, Om uw rechtvaardige voorschriften;
165 Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja.
Die uw wet beminnen, genieten een heerlijke vrede, En struikelen nooit.
166 Èekam spasenje tvoje, Gospode, i zapovijesti tvoje izvršujem.
Jahweh, ik smacht naar uw heil, En onderhoud uw geboden;
167 Duša moja èuva otkrivenja tvoja, i ja ih ljubim veoma.
Ik volg uw vermaningen op, En bemin ze van harte;
168 Èuvam zapovijesti tvoje i otkrivenja; jer su svi putovi moji pred tobom.
Ik volbreng uw bevelen, Ja, heel mijn leven ligt voor U bloot!
169 Neka izaðe tužnjava moja preda te, Gospode! Po rijeèi svojoj urazumi me.
Jahweh, mijn smeken dringe tot U door, Geef mij inzicht naar uw woord;
170 Neka doðe moljenje moje preda te! Po rijeèi svojoj izbavi me.
Moge mijn gebed voor uw aangezicht komen, Breng mij redding naar uw bestel.
171 Usta æe moja pjevati hvalu, kad me nauèiš naredbama svojim.
Dan zal een lofzang mijn lippen ontstromen, Omdat Gij uw inzettingen mij hebt geleerd;
172 Jezik æe moj kazivati rijeè tvoju, jer su sve zapovijesti tvoje pravedne.
En mijn tong zal uw waarachtigheid loven, Want al uw vermaningen zijn gerecht.
173 Neka mi bude ruka tvoja u pomoæi; jer mi omilješe zapovijesti tvoje;
Uw hand zij bereid, mij te helpen, Want uw bevelen heb ik verkoren;
174 Žedan sam spasenja tvojega, Gospode, i zakon je tvoj utjeha moja.
Jahweh, ik smacht naar uw heil, En uw wet is mij een verkwikking.
175 Neka živi duša moja i tebe hvali, i sudovi tvoji neka mi pomogu.
Mijn ziel moge leven, om U te loven, En uw voorschriften mogen mij helpen;
176 Zaðoh kao ovca izgubljena: traži slugu svojega; jer zapovijesti tvojih ne zaboravih.
Als een verloren schaap dool ik rond: zoek uw dienaar weer op, Want nimmer heb ik uw geboden vergeten!