Psalmi 119
1 Blago onima kojima je put èist, koji hode u zakonu Gospodnjem.
Coek koi om ai loklam ah caeh ah, Angraeng ih kaalok to pazui kaminawk loe tahamhoih.
2 Blago onima koji èuvaju otkrivenja njegova, svijem srcem traže ga;
A thuih ih loknawk to pakuem moe, palungthin boih hoiah anih pakrong kami loe tahamhoih.
3 Koji ne èine bezakonja, hode putovima njegovijem!
Nihcae loe zaehaih sah o ai; anih ih loklam ah caeh o.
4 Ti si dao zapovijesti svoje, da se èuvaju dobro.
Na loklam to loktangta hoi pazui hanah kaicae khaeah nang thuih.
5 Kad bi putovi moji bili upravljeni da èuvam naredbe tvoje!
Aw, na paek ih loknawk to pazui thai hanah, lam nang patuek!
6 Onda se ne bih postidio, pazeæi na zapovijesti tvoje;
Na paek ih loknawk boih to ka pakuem nahaeloe, azathaih ka tongh mak ai.
7 Hvalio bih te s pravijem srcem, uèeæi se pravednijem zakonima tvojim.
Katoeng na lokcaekhaih kam tuk naah, poektoenghaih hoiah nang to kang pakoeh han.
8 Èuvaæu naredbe tvoje, nemoj me ostaviti sasvijem.
Nang paek ih loknawk to ka pazui han; aw kai hae na pahnawt hmah roe ah.
9 Kako æe mladiæ oèistiti put svoj? Vladajuæi se po tvojim rijeèima.
Kawbangmaw qoengthuem kami mah a caehhaih loklam to ciimsak thai tih? Na lok baktih toengah khosakhaih rang hoiah ni ciimsak tih.
10 Svijem srcem svojim tražim tebe, ne daj mi da zaðem od zapovijesti tvojih.
Palungthin boih hoiah nang to kang pakrong; Aw, nang paek ih loknawk hoi nam khraengsak hmah.
11 U srce svoje zatvorio sam rijeè tvoju, da ti ne griješim.
Na nuiah zaehaih ka sak han ai ah, na lok to palung thungah ka suek boeh.
12 Blagosloven si, Gospode! nauèi me naredbama svojim.
Aw Angraeng, taham na hoih! Nang paek ih loknawk to na patuk ah.
13 Ustima svojim javljam sve sudove usta tvojih.
Na pakha thung hoi tacawt na loknawk boih to pakha hoiah ka taphong boeh.
14 Na putu otkrivenja tvojih radujem se kao za veliko bogatstvo.
Hmuenmae congca hoi angraeng parai kami baktiah, na thuih ih loknawk pongah anghoehaih ka tawnh.
15 O zapovijestima tvojim razmišljam, i pazim na putove tvoje.
Na loknawk to ka poek moe, na loklamnawk doeh ka khet han.
16 Naredbama tvojim tješim se, ne zaboravljam rijeèi tvoje.
Nang paek ih loknawk pongah kang hoe, na lok to ka pahnet mak ai.
17 Uèini milost sluzi svojemu, da bih živio i èuvao rijeè tvoju.
Ka hing moe, na lok pazui thai hanah, na tamna khaeah kahoih hmuen to sah ah.
18 Otvori oèi moje, da bih vidio èudesa zakona tvojega;
Na kaalok thungah dawnrai hmuennawk ka hnuk thai hanah, ka mik hae na paong pae ah.
19 Gost sam na zemlji, nemoj sakriti od mene zapovijesti svojih.
Long ah angvin ah ka oh; nang paek ih loknawk to kai khae hoi hawk ving hmah.
20 Iznemože duša moja želeæi bez prestanka poznati sudove tvoje.
Na lokcaekhaih ka poek loiah ka hinghaih amro boeh.
21 Ti si strašan prokletim oholicama, koje zastranjuju od zapovijesti tvojih.
Na lokpaekhaihnawk hoiah amkhraeng ving, amoek kami hoi tangoeng ih kaminawk to nang mah na thuitaek.
22 Odvrati od mene rug i sramotu, jer èuvam otkrivenja tvoja.
Nang thuih ih loknawk ka pazui pongah, kasaethuihaih hoi hnaphnaehaih to kai khae hoi na takhoe pae ving ah.
23 Sjede knezovi i dogovaraju se na mene; a sluga tvoj razmišlja o naredbama tvojim.
Angraengnawk mah kai kasae ang thuih o; toe na tamna loe nang paek ih loknawk ni ka poek.
24 Otkrivenja su tvoja utjeha moja, savjetnici moji.
Na thuih ih loknawk loe kang hoehaih hoi kai han poekhaih paekkung ah oh.
25 Duša moja leži u prahu; oživi me po rijeèi svojoj.
Ka hinghaih loe maiphu thungah anghnut sut, na lok baktih toengah na hingsak ah.
26 Kazujem putove svoje, i èuješ me; nauèi me naredbama svojim.
Ka caehhaih loklam kawng ka thuih naah, nang pathim; nang paek ih loknawk to kai han na patuk ah.
27 Urazumi me o putu zapovijesti svojih, i razmišljaæu o èudesima tvojim.
Nang thuitaekhaih loklamnawk to na panoeksak ah; to tiah nahaeloe dawnrai hmuennawk to ka poek tih.
28 Suze proliva duša moja od tuge, okrijepi me po rijeèi svojoj.
Palungset pongah ka hinghaih angpho sut boeh; na lok hoiah tha na caksak ah.
29 Put lažni ukloni od mene i zakon svoj daruj mi.
Alinghaih loklam thung hoi ka loih thai hanah, tahmenhaih hoi na kaalok to na paek ah.
30 Put istini izbrah, zakone tvoje tražim.
Kai loe loktang lam to ka qoih moe, na lokcaekhaih ka hmaa ah ka suek boeh.
31 Prionuh za otkrivenja tvoja, Gospode; nemoj me osramotiti.
Na thuih ih loknawk to kacakah ka patawnh boeh; Aw Angraeng, azathaih na tongsak hmah.
32 Putem zapovijesti tvojih trèim, jer si raširio srce moje.
Ka palungthin nam ongsak boeh pongah, na thuih ih loklam pongah ka cawnh han.
33 Pokaži mi, Gospode, put naredaba svojih, da ga se držim do kraja.
Aw Angraeng, na thuih ih loknawk pazuihaih loklam to na patuk ah; to loklam to boeng khoek to ka pazui han.
34 Urazumi me, i držaæu se zakona tvojega, i èuvati ga svijem srcem.
Na kaalok to ka pazui hanah, panoek thaihaih to na paek ah; ue, kaalok to palungthin boih hoiah ka pazui han.
35 Postavi me na stazu zapovijesti svojih, jer mi je ona omiljela.
Nang paek ih loknawk hoiah loklam na patuek ah; to loklam ah ni anghoehaih ka tawnh.
36 Privij srce moje k otkrivenjima svojim, a ne k lakomstvu.
Ka palung hae khithaih bangah na ai ah, na thuih ih loknawk bangah paqoi ah.
37 Odvrati oèi moje da ne gledaju ništavila, putem svojim oživi me.
Atho kaom ai hmuennawk khet han ai ah ka mik hae paqoi ving ah; na loklam ah na hingsak ah.
38 Ispuni sluzi svojemu rijeè svoju da te se boji.
Nang zithaih tawn, na tamna khaeah na lok to caksak ah.
39 Ukloni rug moj, kojega se plašim; jer su sudovi tvoji blagi.
Na lokcaekhaih loe hoih baktih toengah, ka zit koek ih kasaethuihaih to na la pae ving ah.
40 Mile su mi zapovijesti tvoje, pravdom svojom oživi me.
Khenah, nang paek ih loknawk to ka poek khing; na toenghaih bangah na hingsak ah.
41 Neka doðe na me milost tvoja, Gospode, pomoæ tvoja po rijeèi tvojoj.
Aw Angraeng, na tahmenhaih rang hoiah na lok baktih toengah, na pahlonghaih kai khaeah angzo nasoe.
42 I ja æu odgovoriti onome koji me ruži; jer se uzdam u rijeè tvoju.
Na lok ah oephaih ka tawnh pongah, kai kasae thui kami to lok ka pathim han.
43 Nemoj uzeti nigda od usta mojih rijeèi istine, jer èekam sudove tvoje.
Ka pakha thung hoiah loktang lok to na la pae ving hmah; na lokcaekhaih ah ni oephaih to ka suek.
44 I èuvaæu zakon tvoj svagda, dovijeka i bez prestanka.
Na kaalok to dungzan hoi dungzan khoek to ka pazui han.
45 Hodiæu slobodno, jer tražim zapovijesti tvoje.
Nang patuk ih loknawk to ka pakrong pongah, pakaahaih om ai ah ka caeh han.
46 Govoriæu o otkrivenjima tvojim pred carevima, i neæu se stidjeti.
Nang paek ih loknawk to siangpahrangnawk hmaa ah ka thuih han, azathaih ka tongh mak ai.
47 Tješiæu se zapovijestima tvojim, koje ljubim.
Kai loe ka palung ih, na lokpaekhaih ah kang hoe tih boeh.
48 Ruke svoje pružam k zapovijestima tvojim, koje ljubim, i razmišljam o naredbama tvojim.
Ka palung ih na lokpaekhaih bangah ban ka payangh tahang moe, nang patuk ih loknawk to ka poek han.
49 Opomeni se rijeèi svoje k sluzi svojemu, na koju si mi zapovjedio da se oslanjam.
Na tamna khaeah paek ih lok to panoek poe ah, to lok hoiah ni oephaih to nang paek.
50 U nevolji mojoj tješi me što me rijeè tvoja oživljava.
Patangkhang naah hae lok mah monghaih ang paek; na lok mah ni kai ang hingsak.
51 Oholi mi se rugaju veoma; ali ja ne otstupam od zakona tvojega.
Amoek kaminawk mah kai ang pahnui o thuih; toe kai loe na kaalok hoiah kam khraeng ving ai.
52 Pamtim sudove tvoje od iskona, Gospode, i tješim se.
Aw Angraeng, canghnii ih lokcaekhaihnawk to ka pakuem poe pongah, monghaih to ang paek.
53 Gnjev me obuzima na bezbožnike, koji ostavljaju zakon tvoj.
Kasae kaminawk hoi na kaalok pahnawt kaminawk pongah, palungphuihaih mah kai ang pazawk.
54 Naredbe su tvoje pjesma moja u putnièkom stanu mojem.
Nang patuk ih lok loe kholong ka caehhaih ahmuen kruekah kai ih laa ah oh.
55 Noæu pominjem ime tvoje, Gospode, i èuvam zakon tvoj.
Aw Angraeng, khoving ah, na hmin to ka poek moe, na kaaloknawk to ka pazui.
56 To je moje, da èuvam zapovijesti tvoje.
Nang paek ih loknawk ka pazuihaih loe ka sakzong ih hmuen ah oh boeh.
57 Dio moj ti si, Gospode; naumio sam èuvati rijeèi tvoje.
Aw Angraeng, nang loe kai taham ah na oh; na loknawk to ka pazui han, tiah ka thuih boeh.
58 Molim ti se iz svega srca, smiluj se na me po rijeèi svojoj.
Palungthin boih hoiah nang to kang pakrong boeh; na thuih ih lok baktih toengah na tahmen ah.
59 Razmatram putove svoje, i obraæam noge svoje k otkrivenjima tvojim.
Ka caehhaih loklamnawk ka poek naah, nang paek ih loknawk bangah khok ka takan boeh.
60 Hitim, i ne zatežem se èuvati zapovijesti tvoje.
Nang paek ih loknawk loe akra ai, karangah ka pazui roep.
61 Mreže bezbožnièke opkoliše me, ali zakona tvojega ne zaboravljam.
Kasae kaminawk mah kai ang tuk o; toe na kaalok to ka pahnet ai.
62 U po noæi ustajem da te slavim za pravedne sudove tvoje.
Katoengah lok na caek pongah, aqum ah kang thawk moe, nang khaeah kawnhaih lok ka thuih han.
63 U zajednici sam sa svima koji se tebe boje i koji èuvaju zapovijesti tvoje.
Kai loe nang zithaih tawn kaminawk hoi nang paek ih loknawk pazui kaminawk boih ih, ampui ah ka oh.
64 Dobrote je tvoje, Gospode, puna sva zemlja; naredbama svojim nauèi me.
Aw Angraeng, long loe na tahmenhaih hoiah koi; na thuitaekhaih loknawk to na patuk ah.
65 Uèinio si dobro sluzi svojemu, Gospode, po rijeèi svojoj.
Aw Angraeng, na lok baktih toengah, na tamna khaeah kahoih hmuen to na sah pae ah.
66 Dobroj misli i znanju nauèi me, jer zapovijestima tvojim vjerujem.
Nang paek ih loknawk to ka tang pongah, palunghahaih hoi kahoih lokcaekhaih to na paek ah.
67 Prije stradanja svojega lutah, a sad èuvam rijeè tvoju.
Loklam kam khraeng ving pongah, nang thuitaek vai boeh; toe vaihi loe na lok to ka tahngai boeh.
68 Ti si dobar, i dobro èiniš; nauèi me naredbama svojim.
Nang loe na hoih, na sak ih hmuen doeh hoih; nang paek ih thuitaekhaih loknawk to na patuk ah.
69 Oholi pletu na mene laž, ali se ja svijem srcem držim zapovijesti tvojih.
Amoek kaminawk mah amsawnlok hoiah kai ahmin ang set o sak; toe nang paek ih loknawk to palungthin boih hoiah ka pazui han.
70 Zadriglo je srce njihovo kao salo, a ja se tješim zakonom tvojim.
Nihcae ih palung loe moithawk baktiah amkhawk; toe kai loe na kaalok ah anghoehaih ka tawnh.
71 Dobro mi je što stradam, da se nauèim naredbama tvojim.
Nang paek ih thuitaekhaih loknawk to kam tuk thai hanah, patangkhanghaih loe kai hanah hoih.
72 Miliji mi je zakon usta tvojih nego tisuæe zlata i srebra.
Na pakha pong ih kaalok loe kai hanah, sui hoi sumkanglung sangto pongah doeh hoih kue.
73 Ruke tvoje stvorile su me i naèinile me; urazumi me, i nauèiæu se zapovijestima tvojim.
Na ban hoiah nang sak moe, krang ah nang coengsak; nang paek ih loknawk kam tuk thai hanah, panoekthaihaih to na paek ah.
74 Koji se tebe boje, vidjeæe me, i radovaæe se što se uzdam u tvoju rijeè.
Na lok ah oephaih ka suek pongah, nang zithaih tawn kaminawk mah ang hnuk o naah anghoe o tih.
75 Znam da su sudovi tvoji, Gospode, pravedni, i po pravdi me karaš.
Aw Angraeng, nang loe toenghaih hoiah lok na caek, na oepthohhaih hoiah ni kai patang nang khangsak, tito ka panoek.
76 Neka bude dobrota tvoja utjeha moja, kao što si rekao sluzi svojemu.
Na tamna khaeah na suek ih lok baktih toengah, na palungnathaih mah monghaih na paek nasoe, tiah lawk ka thuih.
77 Neka doðe k meni milosrðe tvoje, i oživim; jer je zakon tvoj utjeha moja.
Ka hing thai hanah, na palungnathaih kai khaeah om nasoe; na kaalok loe kang hoehaih ah oh.
78 Nek se postide oholi; jer me bez krivice oboriše. Ja razmišljam o zapovijestima tvojim.
Amoek kaminawk loe takung tidoeh om ai ah ka nuiah sethaih sak o pongah, azat o nasoe; toe kai loe nang patuk ih loknawk to ka pakuem han.
79 Nek se obrate k meni koji se tebe boje, i koji znadu otkrivenja tvoja.
Nang zithaih tawn kami hoi na thuih ih loknawk panoek kaminawk loe, nang khaeah amlaem o let nasoe.
80 Srce moje neka bude savršeno u naredbama tvojim, da se ne postidim.
Azat ka tong han ai ah, nang thuitaekhaih loknawk pongah ka palung hae coek koi om ai ah om nasoe.
81 Èezne duša moja za spasenjem tvojim, rijeè tvoju èekam.
Na pahlonghaih to ka koeh loiah, ka pakhra thazok sut boeh; toe kai loe na lok ah ni oephaih to ka suek.
82 Èeznu oèi moje za rijeèju tvojom; govorim: kad æeš me utješiti?
Ka miknawk mah na lok to danh, toe hnu ai; natuek naah maw kai nang mongsak tih? tiah ka thuih.
83 Postadoh kao mijeh u dimu, ali tvojih naredaba ne zaboravih.
Kai loe kazaek moihin pailang baktiah ni ka oh sut boeh, toe nang thuitaekhaih loknawk to ka pahnet ai.
84 Koliko æe biti dana sluge tvojega? Kad æeš suditi onima koji me gone?
Na tamna ih ni loe nasetto maw akra vop tih? Kai pacaekthlaek kaminawk to natuek naah maw lok na caek han?
85 Oholi iskopaše mi jamu nasuprot zakonu tvojemu.
Na kaalok baktih na ai ah, amoek kaminawk mah kai hanah tangqom ang takaeh pae o.
86 Sve su zapovijesti tvoje istina; bez krivice me gone, pomozi mi.
Nang paek ih loknawk boih loe oepthoh; tidoeh na ai ah nihcae mah kai ang pacaekthlaek o; na bom ah.
87 Umalo me ne ubiše na zemlji, ali ja ne ostavljam zapovijesti tvojih.
Long nuiah nihcae mah kai ang tamit o tom boeh, toe na paek ih loknawk to ka pahnawt sut ai.
88 Po milosti svojoj oživi me, i èuvaæu otkrivenja usta tvojih.
Nam lunghaih hoiah ka hinghaih hae pathawk ah, to tiah ni pakha hoi na thuih ih loknawk to ka pakuem thai tih.
89 Dovijeka je, Gospode, rijeè tvoja utvrðena na nebesima,
Aw Angraeng, na lok loe van ah, dungzan khoek to cak.
90 Od koljena do koljena istina tvoja; ti si postavio zemlju, i stoji.
Na oepthohhaih loe angzo han koi caanawk dung khoek to cak; long loe na caksak ih baktih toengah, oh poe.
91 Po tvojoj naredbi sve stoji sad; jer sve služi tebi.
Na sakzong ih atawk loe vaihni khoek to cak, to sak ih hmuennawk loe na tamna ah ni oh o boih.
92 Da nije zakon tvoj bio utjeha moja, poginuo bih u nevolji svojoj.
Na kaalok to kang hoehaih ah om ai nahaeloe, patangkhanghaih hoiah kang hmaa tih boeh.
93 Zapovijesti tvojih neæu zaboraviti dovijeka, jer me njima oživljavaš.
Nang patuk ih loknawk to natuek naah doeh ka pahnet mak ai; to loknawk hoiah ni nang hingsak.
94 Ja sam tvoj, pomozi mi, jer tražim zapovijesti tvoje.
Na pahlong ah, nang ih hmuen ah ni ka oh; kai loe nang patuk ih loknawk to ni ka pakrong.
95 Bezbožnici gledaju da me ubiju; a ja razmišljam o tvojim otkrivenjima.
Kasae kaminawk loe kai hum hanah zing o; toe kai loe na thuih ih loknawk ni ka poek han.
96 Svemu savršenome vidjeh kraj; ali je zapovijest tvoja veoma široka.
Kacung bit baktiah kamtueng hmuennawk boih loe boenghaih oh, tiah ka hnuk; toe nang paek ih loknawk loe paroeai kawk.
97 Kako ljubim zakon tvoj! Vas dan mislim o njemu.
Aw na lok hae kawkruk maw ka palung! Athun qui ka poek.
98 Zapovijest tvoja èini me mudrijega od neprijatelja mojih; jer je sa mnom uvijek.
Ka misanawk pongah nang paek ih loknawk mah palung ang hasak kue; to loknawk loe ka taengah oh o poe.
99 Razumniji postah od svijeh uèitelja svojih; jer razmišljam o tvojim otkrivenjima.
Na thuih ih loknawk to ka poek pongah, kai patuk kaminawk boih pongah panoekhaih ka tawnh kue.
100 Mudriji sam od staraca; jer zapovijesti tvoje èuvam.
Nang patuk ih loknawk to ka pazui pongah, canghnii ih kaminawk pongah doeh panoekhaih ka tawnh kue.
101 Od svakoga zloga puta zaustavljam noge svoje, da bih èuvao rijeè tvoju.
Na lok tahngaih thai hanah, kasae loklamnawk thungah khok ka takan ai.
102 Od naredaba tvojih ne otstupam; jer si me ti nauèio.
Nang patuk boeh pongah, na lokcaekhaih thung hoiah kam khraeng ai.
103 Kako su slatke jeziku mojemu rijeèi tvoje, slaðe od meda ustima mojima!
Ka pataeng naah na loknawk loe kawkruk maw luep! ue, ka pakha ah loe khoitui pongah doeh luep kue!
104 Od zapovijesti tvojih postadoh razuman; toga radi mrzim na svaki put lažni.
Nang patuk ih loknawk rang hoiah palunghahaih to ka hnuk; to pongah katoeng ai loklamnawk boih to ka hnukma.
105 Rijeè je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj.
Na lok loe ka khok hanah hmaithaw ah oh moe, ka caehhaih loklam hanah aanghaih ah oh.
106 Zakleh se da æu èuvati naredbe pravde tvoje, i izvršiæu.
Katoeng na lokcaekhaih pazui han, tiah lokkamhaih to ka caksak han.
107 Poništen sam veoma, Gospode, oživi me po rijeèi svojoj.
Paroeai patang ka khang; Aw Angraeng, na lok baktih toengah, na pathawk ah.
108 Neka ti bude ugodna, Gospode, dobrovoljna žrtva usta mojih, i sudovima svojim nauèi me.
Aw Angraeng, ka pakha mah koehhaih baktiah paek ih hmuen to nang talawk pae hanah, kang hnik; na lokcaekhaihnawk to na patuk ah.
109 Duša je moja u ruci mojoj neprestano u nevolji; ali zakona tvojega ne zaboravljam.
Ka hinghaih loe ka ban ah ni oh poe; toe na kaalok to ka pahnet ai.
110 Bezbožnici su mi metnuli zamku; ali od zapovijesti tvojih ne zastranih.
Kasae kaminawk mah kai hanah thaang ang patung pae o; toe kai loe nang paek ih loknawk hoi kam khraeng ving ai.
111 Prisvojih otkrivenja tvoja zavavijek; jer su radost srcu mojemu.
Na thuih ih loknawk loe kai hanah dungzan qawk ah oh moe, ka palung anghoehaih ah oh.
112 Privolio sam srce svoje da tvori naredbe tvoje navijek, do kraja.
Nang thuitaekhaih loknawk boeng khoek to pazui poe hanah, ka palungthin hae ka paongh.
113 Koji prestupaju zakon, ja na njih mrzim, a zakon tvoj ljubim.
Poek angphae kaminawk to ka hnukma; toe na kaalok loe ka palung.
114 Ti si zaklon moj i štit moj; rijeè tvoju èekam.
Nang loe ka buephaih hoi kai pakaahaih ah na oh; na lok ah oephaih ka tawnh.
115 Idite od mene, bezakonici! I èuvaæu zapovijesti Boga svojega.
Nangcae kahoih ai hmuen sah kaminawk, kai khae hoi tacawt oh; ka Sithaw mah paek ih loknawk to ka pazui han.
116 Ukrijepi me po rijeèi svojoj i biæu živ, i nemoj me osramotiti u nadanju mom.
Ka hing thai hanah, na lok baktih toengah na patawn ah; oephaih ka tawnh pongah na zatsak hmah.
117 Utvrdi me, i spašæu se, i razmišljaæu o naredbama tvojim bez prestanka.
Ka loih hanah, na patawn ah; nang thuitaekhaih loknawk to ka pazui poe han.
118 Obaraš sve koji otstupaju od naredaba tvojih; jer su pomisli njihove laž.
Na thuitaekhaih loknawk hoi amkhraeng kaminawk boih to na pahnawt; nihcae loe aling hanah lok amlai o.
119 Kao gar bacaš sve bezbožnike na zemlji; toga radi omilješe mi otkrivenja tvoja.
Kami zae, long kaminawk boih to sum aek baktiah na takhoe baat pongah, na thuih ih loknawk to ka palung.
120 Drkæe od straha tvojega tijelo moje, i sudova tvojih bojim se.
Nang kang zit loiah ka tasoeh; na lokcaekhaihnawk to ka zit.
121 Èinim sud i pravdu, ne daj me onima koji me gone.
Kai loe kamsoem lokcaekhaih hoi toenghaih to ka sak boeh; kai hnaphnae kaminawk khaeah na caeh taak hmah.
122 Odbrani slugu svojega na dobro njegovo, da mi ne èine sile oholi.
Na tamna kai ka hoih thai hanah na caksak ah; amoek kaminawk mah na pacaekthalek o hmah nasoe.
123 Oèi moje èeznu za spasenjem tvojim i za rijeèju pravde tvoje.
Na pahlonghaih hoi na toenghaih loknawk to, mik hoiah ka khet.
124 Uèini sluzi svojemu po milosti svojoj, i naredbama svojim nauèi me.
Na palungnathaih baktih toengah, na tamna khaeah sah rae ah loe, nang thuitaekhaih loknawk to na patuk ah.
125 Ja sam sluga tvoj; urazumi me, i poznaæu otkrivenja tvoja.
Kai loe na tamna ah ni ka oh; na thuih ih loknawk ka panoek thai hanah, thaikophaih to na paek ah.
126 Vrijeme je da Gospod radi; oboriše zakon tvoj.
Aw Angraeng, vaihi loe na toksakhaih atue ah ni oh boeh; nihcae loe na kaalok to phraek o boeh.
127 Toga radi ljubim zapovijesti tvoje veæma nego zlato i drago kamenje.
Sui pongah doeh, ue, atui kaciim sui pongah doeh, nang paek ih loknawk to ka palung kue.
128 Toga radi zapovijesti tvoje držim da su vjerne, na svaki put lažni mrzim.
To pongah nang paek ih loknawk boih loe toeng tiah ka poek; katoeng ai loklamnawk boih loe ka hnukma.
129 Divna su otkrivenja tvoja; zato ih èuva duša moja.
Na thuih ih loknawk loe dawnrai han oh; to pongah ka pakhra mah pazui.
130 Rijeèi tvoje kad se jave, prosvjetljuju i urazumljuju proste.
Amtuengsak ih na loknawk mah aanghaih to ang paek moe, panoek ai kaminawk hanah panoekthaihaih to a paek.
131 Otvoram usta svoja da odahnem, jer sam žedan zapovijesti tvojih.
Na paek ih loknawk to ka poek loiah, angpho hoiah pakha ka aang sut boeh.
132 Pogledaj me i smiluj se na me, kao što radiš s onima koji ljube ime tvoje.
Na hmin palung kaminawk khaeah na sak ih baktih toengah, palungnathaih hoiah na khen ah.
133 Tvrdi stope moje u rijeèi svojoj, i ne daj nikakome bezakonju da oblada mnom.
Na lok hoiah ka khok tangkannawk hae toengsak ah; zaehaih mah na uk hmah nasoe.
134 Izbavi me od nasilja ljudskoga, i èuvaæu zapovijesti tvoje.
Nang patuk ih loknawk to ka pazui thai hanah, pacaekthlaekhaih thung hoiah na loisak ah.
135 Svjetlošæu lica svojega obasjaj slugu svojega, i nauèi me naredbama svojim.
Na tamna nuiah na mikhmai to pansak ah loe, nang thuitaekhaih loknawk to na patuk ah.
136 Oèi moje liju potoke, zato što ne èuvaju zakona tvojega.
Kaminawk mah na kaalok to pazui o ai pongah, ka mik hoiah mikkhraetui vapuituinawk baktiah longh.
137 Pravedan si, Gospode, i pravi su sudovi tvoji.
Aw Angraeng, nang loe na toeng, na lokcaekhaihnawk doeh toeng.
138 Javio si pravdu u otkrivenjima svojim, i istinu cijelu.
Na thuih ih loknawk loe toeng moe, oepthoh.
139 Revnost moja jede me, zato što moji neprijatelji zaboraviše rijeèi tvoje.
Ka misanawk mah na thuih ih loknawk pahnet o ving boeh pongah, poekhaih tha ang zok o sak sut boeh.
140 Rijeè je tvoja veoma èista, i sluga je tvoj veoma ljubi.
Na lok loe ciim parai; to pongah na tamna mah palung.
141 Ja sam malen i poništen, ali zapovijesti tvojih ne zaboravljam.
Kai loe takpum thoengkae moe, hnap han koi kami ah ka oh; toe nang paek ih loknawk to ka pahnet ai.
142 Pravda je tvoja pravda vjeèna, i zakon tvoj istina.
Na toenghaih loe dungzan khoek to oh, na lok loe loktang ah oh.
143 Tuga i nevolja naðe me, zapovijesti su tvoje utjeha moja.
Raihaih hoi patanghaih mah kai ang khuk khoep boeh; toe nang paek ih loknawk loe kang hoehaih ah oh.
144 Vjeèna je pravda u otkrivenjima tvojim; urazumi me, i biæu živ.
Na thuih ih katoeng loknawk loe dungzan khoek to cak; ka hinghaih hanah, panoekthaihaih to na paek ah.
145 Vièem iz svega srca: usliši me, Gospode; saèuvaæu naredbe tvoje.
Palungthin boih hoiah ka hangh, Aw Angraeng, na tahngai pae ah! Nang thuitaekhaih loknawk to ka pazui han.
146 Prizivam te, pomozi mi; držaæu se otkrivenja tvojih.
Nang khaeah kang hang; na thuih ih loknawk pazui thai hanah, na pahlong ah.
147 Pretjeèem svanuæe, i vièem; rijeè tvoju èekam.
Akhawnbang khawnthaw ah nang khaeah kang hangh; na lok ah oephaih ka tawnh.
148 Pretjeèu oèi moje jutrenju stražu, da bih razmišljao o rijeèi tvojoj.
Na lok ka poek hanah, qum taning ah kang lawt.
149 Èuj glas moj po milosti svojoj, Gospode; po sudu svojemu oživi me.
Nam lunghaih baktih toengah ka hanghaih lok hae na tahngai pae ah; Aw Angraeng, na lokcaekhaih baktih toengah, na pathawk ah.
150 Prikuèuju se koji ljube bezakonje; udaljili su se od zakona tvojega.
Kasae poekhaih pazui kaminawk loe kasae sak hanah kai khaeah anghnaih o aep; toe nihcae loe na kaalok hoiah angthla o.
151 Ti si blizu, Gospode, i sve su zapovijesti tvoje istina.
Aw Angraeng, nang loe na zoi, nang paek ih loknawk boih loe loktang lok ah oh.
152 Odavna znam za otkrivenja tvoja, da si ih postavio zavavijek.
Na thuih ih loknawk loe dungzan khoek to na caksak boeh, tito canghnii hoi ni ka panoek boeh.
153 Pogledaj nevolju moju, i izbavi me, jer ne zaboravljam zakona tvojega.
Na kaalok to ka pahnet ai pongah, patang ka khanghaih hae na poek pae ah loe, na pahlong ah.
154 Primi se stvari moje, i odbrani me; po rijeèi svojoj oživi me.
Kai hae angsak haih ah loe, na krang ah; na lok baktih toengah na hingsak ah.
155 Daleko je od bezbožnika spasenje, jer se ne drže naredaba tvojih.
Kasae kaminawk loe na thuitaekhaih loknawk to pakrong o ai pongah, pahlonghaih hoiah angthla o.
156 Milosrðe je tvoje, Gospode, veliko; po pravome sudu svom oživi me.
Aw Angraeng, na palungnathaih loe len parai; na lokcaekhaihnawk baktih toengah kai hae na hingsak ah.
157 Mnogo je protivnika mojih i neprijatelja mojih; ali ja ne otstupam od otkrivenja tvojih.
Kai pacaekthlaek kami hoi ka misanawk loe pop o parai; toe kai loe na thuih ih loknawk hoiah kam khraeng ai.
158 Vidim odmetnike, i mrsko mi je; jer ne èuvaju rijeèi tvoje.
Nihcae loe na lok pazui o ai pongah, oep om ai kaminawk to ka khet naah ka panuet.
159 Gledaj, kako ljubim zapovijesti tvoje, Gospode, po milosti svojoj oživi me.
Nang patuk ih loknawk kawkruk maw ka palung, tito panoek ah; Aw Angraeng, nam lunghaih ah na hingsak ah.
160 Osnova je rijeèi tvoje istina, i vjeèan je svaki sud pravde tvoje.
Na lok loe tangsuek na hoi boeh ni loktang ah oh; katoeng lok na caekhaihnawk boih loe dungzan khoek to cak.
161 Knezovi me gone ni za što, ali se srce moje boji rijeèi tvoje.
Takung om ai ah angraegnawk mah kai ang pacaekthlaek o; toe ka palungthin mah loe na lok to zit.
162 Radujem se rijeèi tvojoj kao onaj koji zadobije velik plijen.
Pop parai hmuenmae hnu kami baktih toengah, kai loe na lok pongah ni anghoehaih ka tawnh.
163 Mrzim na laž i gadim se na nju, ljubim zakon tvoj.
Kai loe amsawnlok to ka hnukma moe, ka panuet, toe na kaalok loe ka palung.
164 Sedam puta na dan hvalim te za sudove pravde tvoje.
Na caek ih katoeng lok pongah, nito naah vai sarihto nang kang pakoeh.
165 Velik mir imaju oni koji ljube zakon tvoj, i u njih nema spoticanja.
Na kaalok palung kaminawk loe kalen parai monghaih to tawnh o; nihcae to tih mah doeh pakha mak ai.
166 Èekam spasenje tvoje, Gospode, i zapovijesti tvoje izvršujem.
Aw Angraeng, na pahlonghaih to ka zing moe, nang paek ih loknawk to ka pazui boeh.
167 Duša moja èuva otkrivenja tvoja, i ja ih ljubim veoma.
Na thuih ih loknawk to palungthin boih, ka hinghaih boih mah pazui boeh.
168 Èuvam zapovijesti tvoje i otkrivenja; jer su svi putovi moji pred tobom.
Nang patuk ih loknawk hoi na thuih ih loknawk to ka pazui boeh; ka loklamnawk boih loe na hmaa ah oh.
169 Neka izaðe tužnjava moja preda te, Gospode! Po rijeèi svojoj urazumi me.
Aw Angraeng, ka hanghaih lok hae na hmaa ah pha nasoe; na lok baktih toengah panoekhaih na paek ah.
170 Neka doðe moljenje moje preda te! Po rijeèi svojoj izbavi me.
Tahmen kang hnikhaih lok hae na hmaa ah pha nasoe; na thuih ih lok baktih toengah na loisak ah.
171 Usta æe moja pjevati hvalu, kad me nauèiš naredbama svojim.
Nang thuitaekhaih loknawk to nang patuk naah, ka pahni mah pakoehhaih lok to thui tih.
172 Jezik æe moj kazivati rijeè tvoju, jer su sve zapovijesti tvoje pravedne.
Nang paek ih loknawk boih loe toeng pongah, ka palai mah na lok to laa ah sah tih.
173 Neka mi bude ruka tvoja u pomoæi; jer mi omilješe zapovijesti tvoje;
Nang patuk ih loknawk to ka qoih boeh pongah, na ban mah kai na bomh nasoe.
174 Žedan sam spasenja tvojega, Gospode, i zakon je tvoj utjeha moja.
Aw Angraeng, na pahlonghaih hnuk han ka koeh phi boeh; na kaalok loe kang hoehaih ah oh.
175 Neka živi duša moja i tebe hvali, i sudovi tvoji neka mi pomogu.
Nang kang pakoeh thai hanah, ka pakhra hae na pathawk ah; na lokcaekhaihnawk mah na bomh nasoe.
176 Zaðoh kao ovca izgubljena: traži slugu svojega; jer zapovijesti tvojih ne zaboravih.
Kai loe tuu kanghmaa baktiah loklam kang hmang sut boeh; na tamna to pakrong ah; nang paek ih loknawk to ka pahnet ai.
