Psalmi 11

1 U Gospoda se uzdam; zašto govorite duši mojoj: “leti u goru kao ptica;

Kumutungamiri wokuimba. Pisarema raDhavhidhi. Ndinovanda muna Jehovha. Mungareva seiko kwandiri muchiti, “Tizira kugomo rako seshiri.

2 Jer evo grješnici nategoše luk, zapeše strijelu svoju za tetivu, da iz mraka strijeljaju prave srcem.

Nokuti tarira, vakaipa vanowembura uta hwavo; vanogadzirira miseve yavo parukungiso, kuti vapfure vari murima, uyo akarurama pamwoyo.

3 Kad su raskopani temelji, šta æe uèiniti pravednik?”

Kana nheyo dzaparadzwa, akarurama angaiteiko?”

4 Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oèi njegove gledaju; vjeðe njegove ispituju sinove èovjeèije.

Jehovha ari mutemberi yake tsvene; Jehovha ari pachigaro chake choushe chokudenga. Anocherechedza vanakomana vavanhu; meso ake anovaedza.

5 Gospod ispituje pravednoga; a bezbožnoga i kojemu je milo èiniti zlo nenavidi duša njegova.

Jehovha anoedza vakarurama, asi vakaipa navanoda zvechisimba mweya wake unovavenga.

6 Pustiæe na bezbožnike dažd od živoga ugljevlja, ognja i sumpora; i ognjeni vjetar biæe im dio iz èaše;

Pane vakaipa anonayisa mazimbe omoto nesafuri inopfuta; mhepo inopisa ndiwo uchava mugove wavo.

7 Jer je Gospod pravedan, ljubi pravdu; lice æe njegovo vidjeti pravednici.

Nokuti Jehovha akarurama, anoda kururamisira; vanhu vakarurama vachaona chiso chake.