Psalmi 11

1 U Gospoda se uzdam; zašto govorite duši mojoj: “leti u goru kao ptica;

Amy Iehovà ao ty fipalirako; akore ty ivolaña’ areo an-troko ty hoe: Mivoratsaha hoe voroñe mb’am-bohi’o mb’eo;

2 Jer evo grješnici nategoše luk, zapeše strijelu svoju za tetivu, da iz mraka strijeljaju prave srcem.

Hehe te mampibitsoke fàle o lo-tserekeo, le fa ginao’ iereo an-taly o ana-pale’eo, hahirirì’ iereo añ’ieñe ao mb’amo vantañ’arofoo;

3 Kad su raskopani temelji, šta æe uèiniti pravednik?”

Naho rotsake o manàntañeo, ino ty lefe’ o vañoñeo hanoeñe?

4 Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oèi njegove gledaju; vjeðe njegove ispituju sinove èovjeèije.

Añ’anjomba’e miavake ao t’Iehovà, an-dindìñe ao ty iambesara’ Iehovà; mivazoho o fihaino’eo, mitsoke o ana’ ondatio o vohomaso’eo.

5 Gospod ispituje pravednoga; a bezbožnoga i kojemu je milo èiniti zlo nenavidi duša njegova.

Tsohe’ Iehovà o vantañeo, fe heje’ ty arofo’e ty lo-tsereke, naho i piaroteñey.

6 Pustiæe na bezbožnike dažd od živoga ugljevlja, ognja i sumpora; i ognjeni vjetar biæe im dio iz èaše;

Hampifororoaha’e vaen’afo mirekake o tsivokatseo; afo naho ponde vaho tio-mae ty ho anjaram-pitovi’ iareo.

7 Jer je Gospod pravedan, ljubi pravdu; lice æe njegovo vidjeti pravednici.

Amy te vantañe t’Iehovà; kokoa’e ty havañonañe ho isa’ o mahitio ty lahara’e.