Psalmi 11

1 U Gospoda se uzdam; zašto govorite duši mojoj: “leti u goru kao ptica;

In finem. Psalmus David. In Domino confido; quomodo dicitis animæ meæ: Transmigra in montem sicut passer?

2 Jer evo grješnici nategoše luk, zapeše strijelu svoju za tetivu, da iz mraka strijeljaju prave srcem.

Quoniam ecce peccatores intenderunt arcum; paraverunt sagittas suas in pharetra, ut sagittent in obscuro rectos corde:

3 Kad su raskopani temelji, šta æe uèiniti pravednik?”

quoniam quæ perfecisti destruxerunt; justus autem, quid fecit?

4 Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oèi njegove gledaju; vjeðe njegove ispituju sinove èovjeèije.

Dominus in templo sancto suo; Dominus in cælo sedes ejus. Oculi ejus in pauperem respiciunt; palpebræ ejus interrogant filios hominum.

5 Gospod ispituje pravednoga; a bezbožnoga i kojemu je milo èiniti zlo nenavidi duša njegova.

Dominus interrogat justum et impium; qui autem diligit iniquitatem, odit animam suam.

6 Pustiæe na bezbožnike dažd od živoga ugljevlja, ognja i sumpora; i ognjeni vjetar biæe im dio iz èaše;

Pluet super peccatores laqueos; ignis et sulphur, et spiritus procellarum, pars calicis eorum.

7 Jer je Gospod pravedan, ljubi pravdu; lice æe njegovo vidjeti pravednici.

Quoniam justus Dominus, et justitias dilexit: æquitatem vidit vultus ejus.