Psalmi 109
1 Bože, slavo moja, nemoj muèati,
In finem, Psalmus David.
2 Jer se usta bezbožnièka i usta lukava na me otvoriše; govore sa mnom jezikom lažljivijem.
Deus laudem meam ne tacueris: quia os peccatoris, et os dolosi super me apertum est.
3 Rijeèima zlobnijem sa svijeh strana gone me, i oružaju se na me ni za što.
Locuti sunt adversum me lingua dolosa, et sermonibus odii circumdederunt me: et expugnaverunt me gratis.
4 Za ljubav moju ustaju na mene, a ja se molim.
Pro eo ut me diligerent, detrahebant mihi: ego autem orabam.
5 Vraæaju mi zlo za dobro, i mržnju za ljubav moju.
Et posuerunt adversum me mala pro bonis: et odium pro dilectione mea.
6 Postavi nad njim starješinu bezbožnika, i protivnik neka mu stane s desne strane.
Constitue super eum peccatorem: et diabolus stet a dextris eius.
7 Kad se stane suditi, neka izaðe kriv, i molitva njegova neka bude grijeh.
Cum iudicatur, exeat condemnatus. et oratio eius fiat in peccatum.
8 Neka budu dani njegovi kratki, i vlast njegovu neka dobije drugi.
Fiant dies eius pauci: et episcopatum eius accipiat alter.
9 Djeca njegova nek budu sirote, i žena njegova udovica.
Fiant filii eius orphani: et uxor eius vidua.
10 Djeca njegova nek se potucaju i prose, i neka traže hljeba izvan svojih pustolina.
Nutantes transferantur filii eius, et mendicent: et eiiciantur de habitationibus suis.
11 Neka mu uzme dužnik sve što ima, i neka razgrabe tuðini muku njegovu.
Scrutetur fœnerator omnem substantiam eius: et diripiant alieni labores eius.
12 Nek se ne naðe niko ko bi ga ljubio, ni ko bi se smilovao na sirote njegove.
Non sit illi adiutor: nec sit qui misereatur pupillis eius.
13 Natražje njegovo nek se zatre, u drugom koljenu neka pogine ime njihovo.
Fiant nati eius in interitum: in generatione una deleatur nomen eius.
14 Bezakonje starijeh njegovijeh nek se spomene u Gospoda, i grijeh matere njegove nek se ne izbriše.
In memoriam redeat iniquitas patrum eius in conspectu Domini: et peccatum matris eius non deleatur.
15 Neka budu svagda pred Gospodom, i on neka istrijebi spomen njihov na zemlji;
Fiant contra Dominum semper, et dispereat de terra memoria eorum:
16 Zato što se nije sjeæao èiniti milost, nego je gonio èovjeka ništega i ubogoga, i tužnome u srcu tražio smrt.
pro eo quod non est recordatus facere misericordiam.
17 Ljubio je kletvu, neka ga i stigne; nije mario za blagoslov, neka i otide od njega.
Et persecutus est hominem inopem, et mendicum, et compunctum corde mortificare.
18 Nek se obuèe u kletvu kao u haljinu, i ona nek uðe u njega kao voda, i kao ulje u kosti njegove.
Et dilexit maledictionem, et veniet ei: et noluit benedictionem, et elongabitur ab eo. Et induit maledictionem sicut vestimentum, et intravit sicut aqua in interiora eius, et sicut oleum in ossibus eius.
19 Nek mu ona bude kao haljina, u koju se oblaèi, i kao pojas, kojim se svagda paše.
Fiat ei sicut vestimentum, quo operitur: et sicut zona, qua semper præcingitur.
20 Taka plata nek bude od Gospoda onima koji me nenavide, i koji govore zlo na dušu moju.
Hoc opus eorum, qui detrahunt mihi apud Dominum: et qui loquuntur mala adversus animam meam.
21 A meni, Gospode, Gospode, uèini što prilièi imenu tvojemu. Ti si dobar, milošæu svojom izbavi me.
Et tu Domine, Domine, fac mecum propter nomen tuum: quia suavis est misericordia tua. Libera me
22 Jer sam nevoljan i ništ, i srce je moje ranjeno u meni.
quia egenus, et pauper ego sum: et cor meum conturbatum est intra me.
23 Nestaje me kao sjena, kad se odmièe; tjeraju me kao skakavce.
Sicut umbra cum declinat, ablatus sum: et excussus sum sicut locustæ.
24 Koljena moja iznemogoše od posta, i tijelo moje omrša.
Genua mea infirmata sunt a ieiunio: et caro mea immutata est propter oleum.
25 Postadoh potsmijeh njima; videæi me mašu glavom svojom.
Et ego factus sum opprobrium illis: viderunt me, et moverunt capita sua.
26 Pomozi mi, Gospode, Bože moj, spasi me po milosti svojoj.
Adiuva me Domine Deus meus: salvum me fac secundum misericordiam tuam.
27 Neka poznadu da je ovo tvoja ruka, i ti, Gospode, da si ovo uèinio.
Et sciant quia manus tua hæc: et tu Domine fecisti eam.
28 Oni kunu, a ti blagoslovi; ustaju, ali nek se postide, i sluga se tvoj obraduje.
Maledicent illi, et tu benedices: qui insurgunt in me, confundantur: servus autem tuus lætabitur.
29 Nek se protivnici moji obuku u sramotu, i kao haljinom nek se pokriju stidom svojim.
Induantur qui detrahunt mihi, pudore: et operiantur sicut diploide confusione sua.
30 Hvaliæu Gospoda veoma ustima svojima, i usred mnogih slaviæu ga,
Confitebor Domino nimis in ore meo: et in medio multorum laudabo eum.
31 Jer stoji s desne strane ubogome, da bi ga spasao od onijeh koji osuðuju dušu njegovu.
Quia astitit a dextris pauperis, ut salvam faceret a persequentibus animam meam.
