< Psalmi 107 >
1 Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova.
2 Tako neka reku koje je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke neprijateljeve,
3 Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora.
4 Lutaše po pustinji gdje se ne živi, puta gradu naseljenome ne nahodiše;
5 Bjehu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima;
6 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove.
7 I izvede ih na prav put, koji ide u grad naseljeni.
8 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
9 Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra.
10 Sjedješe u tami i u sjenu smrtnom, okovani u tugu i u gvožðe;
11 Jer ne slušaše rijeèi Božijih, i ne mariše za volju višnjega.
12 On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko da pomože.
13 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove;
14 Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga, i raskide okove njihove.
15 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
16 Jer razbi vrata mjedena, i prijevornice gvozdene slomi.
17 Bezumnici stradaše za nevaljale putove svoje, i za nepravde svoje.
18 Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i doðoše do vrata smrtnijeh.
19 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove.
20 Posla rijeè svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova.
21 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
22 I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama!
23 Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama,
24 Oni su vidjeli djela Gospodnja, i èudesa njegova u dubini.
25 Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu,
26 Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: duša se njihova u nevolji razliva;
27 Posræu i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje.
28 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove.
29 On obraæa vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu.
30 Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele.
31 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
32 Neka ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga!
33 On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vodene u suhotu,
34 Rodnu zemlju u slanu pustaru za nevaljalstvo onijeh koji žive na njoj.
35 On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene,
36 I naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje;
37 Siju polja, sade vinograde i sabiraju ljetinu.
38 Blagosilja ih i množe se jako, i stoke im ne umaljuje.
39 Prije ih bijaše malo, padahu od zla i nevolje, što ih stizaše.
40 On sipa sramotu na knezove, i ostavlja ih da lutaju po pustinji gdje nema putova.
41 On izvlaèi ubogoga iz nevolje, i plemena množi kao stado.
42 Dobri vide i raduju se, a svako nevaljalstvo zatiskuje usta svoja.
43 Ko je mudar, neka zapamti ovo, i neka poznadu milosti Gospodnje.
