Psalmi 107
1 Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova.
Whakawhetai ki a Ihowa, he pai hoki ia: he pumau tonu hoki tana mahi tohu.
2 Tako neka reku koje je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke neprijateljeve,
Kia pena ano te korero a te hunga i hokona e Ihowa, i hokona nei e ia i roto i te ringa o te hoariri;
3 Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora.
I kohikohia nei i nga whenua, i te rawhiti, i te uru, i te raki, i te tonga.
4 Lutaše po pustinji gdje se ne živi, puta gradu naseljenome ne nahodiše;
I haereere ratou i te koraha i te wahi mokemoke, te kitea tetahi pa hei nohoanga.
5 Bjehu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima;
I matekai ratou, i matewai: hemo noa to ratou wairua i roto i a ratou.
6 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove.
Na ka tangi ratou ki a Ihowa i to ratou pouri: a whakaorangia ana ratou e ia i o ratou mate.
7 I izvede ih na prav put, koji ide u grad naseljeni.
A arahina ana e ia ra te ara tika; kia haere ai ki te pa hei nohoanga.
8 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
Aue! me i whakapaingia e te tangata a Ihowa mo tona atawhai, mo ana mahi whakamiharo ki nga tama a te tangata!
9 Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra.
E whakamakonatia ana hoki e ia te wairua hiahia: ko te wairua hiakai, whakakiia ana e ia ki te pai.
10 Sjedješe u tami i u sjenu smrtnom, okovani u tugu i u gvožðe;
Ko te hunga i noho i te pouri, i te atarangi o te mate: he mea here ki te mamae, ki te rino;
11 Jer ne slušaše rijeèi Božijih, i ne mariše za volju višnjega.
Mo ratou i tutu ki nga kupu a te Atua, i whakahawea ki te whakaaro o te Runga Rawa;
12 On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko da pomože.
Koia i pehia iho ai e ia o ratou ngakau ki te mahi: hinga iho ratou, kahore hoki he kaiawhina.
13 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove;
Na ka tangi ratou ki a Ihowa i to ratou pouri; a ka whakaorangia ratou e ia i o ratou mate.
14 Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga, i raskide okove njihove.
Whakaputaina mai ana ratou e ia i te pouri, i te atarangi o te mate; motumotuhia ana o ratou here.
15 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
Aue! me i whakapaingia e te tangata a Ihowa mo tona atawhai, mo ana mahi whakamiharo ki nga tama a te tangata!
16 Jer razbi vrata mjedena, i prijevornice gvozdene slomi.
Kua tukitukia hoki e ia nga tatau parahi: kua tapahia e ia nga tutaki rino, motu rawa.
17 Bezumnici stradaše za nevaljale putove svoje, i za nepravde svoje.
Ko nga kuware, na a ratou mahi tutu, na o ratou kino, i pakia ai ratou.
18 Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i doðoše do vrata smrtnijeh.
Ka wetiweti to ratou wairua ki nga kai katoa; a ka whakatata ratou ki nga kuwaha o te mate.
19 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove.
Na ka tangi ki a Ihowa i to ratou pouri, a ka whakaorangia ratou e ia i o ratou mate.
20 Posla rijeè svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova.
Tukua mai ana e ia tana kupu, a rongoatia ana ratou: a whakaputaina ana ratou i o ratou ngaromanga.
21 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
Aue! me i whakapaingia e te tangata a Ihowa mo tona atawhai, mo ana mahi whakamiharo ki nga tama a te tangata!
22 I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama!
Kia tukua ano e ratou te whakahere, ara te whakamoemiti; kia whakapuaki i ana mahi i runga i te hari.
23 Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama,
Ko te hunga e haere ana ki raro, ki te moana, i runga kaipuke, a e whai mahi ana i nga wai nunui,
24 Oni su vidjeli djela Gospodnja, i èudesa njegova u dubini.
Ko ratou e kite i nga mahi a Ihowa, i ana mahi whakamiharo i te rire.
25 Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu,
Puta kau tana kupu, kua maranga te tupuhi, mana e whakatutu ona ngaru.
26 Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: duša se njihova u nevolji razliva;
Ka kake ratou ki runga ki te rangi, ka heke ano ki raro ki te rire: ngohe noa o ratou wairua i te pawera.
27 Posræu i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje.
Ka tiu ratou, ka hurorirori ano he tangata e haurangi ana; a kahore he mahara i toe.
28 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove.
Heoi ka tangi ki a Ihowa i to ratou hemanawa: a whakaorangia ana ratou i o ratou mate.
29 On obraæa vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu.
Meinga ana e ia te tupuhi kia marino, ona ngaru kia mariri.
30 Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele.
Na ka koa ratou, no te mea ka marie: a ka kawea ratou e ia ki te tauranga i hiahia ai ratou.
31 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
Aue! me i whakapaingia e te tangata a Ihowa mo tona atawhai, mo ana mahi whakamiharo ki nga tama a te tangata!
32 Neka ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga!
Kia whakanui hoki ratou i a ia i roto i te whakaminenga o te iwi; kia whakamoemiti ki a ia i roto i te nohoanga kaumatua.
33 On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vodene u suhotu,
Ko ia hei mea i nga awa hei koraha, i nga puputanga wai hei oneone maroke;
34 Rodnu zemlju u slanu pustaru za nevaljalstvo onijeh koji žive na njoj.
I te whenua whai hua, kia titohea, mo te hara o te hunga e noho ana i reira.
35 On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene,
Ko ia hei mea i te koraha hei harotoroto wai, i te whenua maroke hei puputanga wai.
36 I naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje;
A whakanohoia iho e ia te hunga matekai ki reira, hanga ai i tetahi pa hei nohoanga;
37 Siju polja, sade vinograde i sabiraju ljetinu.
Hei rui mara, hei whakato mara waina, e tupu ai, e maha ai nga hua.
38 Blagosilja ih i množe se jako, i stoke im ne umaljuje.
Ko ia ano hei manaaki i a ratou, no ka nui rawa; kahore hoki e tukua kia torutoru haere a ratou kararehe.
39 Prije ih bijaše malo, padahu od zla i nevolje, što ih stizaše.
Na kua iti haere ano ratou, kua piko i te tukino, i te he, i te pouri.
40 On sipa sramotu na knezove, i ostavlja ih da lutaju po pustinji gdje nema putova.
E ringihia ana e ia te whakahawea ki runga ki nga rangatira: e meinga ana kia hehe i te ururua, i te wahi kahore nei he ara;
41 On izvlaèi ubogoga iz nevolje, i plemena množi kao stado.
Otira kei te whakateitei ia i te rawakore ki runga i te mamae, kei te mea i ona hapu kia rite ki te kahui hipi.
42 Dobri vide i raduju se, a svako nevaljalstvo zatiskuje usta svoja.
Ka kite nga tangata tika, a ka hari; ko nga he katoa hoki, kipia ake te mangai.
43 Ko je mudar, neka zapamti ovo, i neka poznadu milosti Gospodnje.
Ko te tangata whakaaro nui ka mahara ki enei mea, a ka mohio ratou ki te aroha o Ihowa.
