Psalmi 107
1 Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova.
Alleluia. Confitemini Domino quoniam bonus: quoniam in sæculum misericordia eius.
2 Tako neka reku koje je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke neprijateljeve,
Dicant qui redempti sunt a Domino, quos redemit de manu inimici: et de regionibus congregavit eos:
3 Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora.
A solis ortu, et occasu: ab Aquilone, et mari.
4 Lutaše po pustinji gdje se ne živi, puta gradu naseljenome ne nahodiše;
Erraverunt in solitudine in inaquoso: viam civitatis habitaculi non invenerunt,
5 Bjehu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima;
Esurientes, et sitientes: anima eorum in ipsis defecit.
6 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove.
Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur: et de necessitatibus eorum eripuit eos.
7 I izvede ih na prav put, koji ide u grad naseljeni.
Et deduxit eos in viam rectam: ut irent in civitatem habitationis.
8 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
Confiteantur Domino misericordiæ eius: et mirabilia eius filiis hominum.
9 Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra.
Quia satiavit animam inanem: et animam esurientem satiavit bonis.
10 Sjedješe u tami i u sjenu smrtnom, okovani u tugu i u gvožðe;
Sedentes in tenebris, et umbra mortis: vinctos in mendicitate, et ferro.
11 Jer ne slušaše rijeèi Božijih, i ne mariše za volju višnjega.
Quia exacerbaverunt eloquia Dei: et consilium Altissimi irritaverunt.
12 On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko da pomože.
Et humiliatum est in laboribus cor eorum: infirmati sunt, nec fuit qui adiuvaret.
13 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove;
Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur: et de necessitatibus eorum liberavit eos.
14 Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga, i raskide okove njihove.
Et eduxit eos de tenebris, et umbra mortis: et vincula eorum dirupit.
15 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
Confiteantur Domino misericordiæ eius: et mirabilia eius filiis hominum.
16 Jer razbi vrata mjedena, i prijevornice gvozdene slomi.
Quia contrivit portas æreas: et vectes ferreos confregit.
17 Bezumnici stradaše za nevaljale putove svoje, i za nepravde svoje.
Suscepit eos de via iniquitatis eorum: propter iniustitias enim suas humiliati sunt.
18 Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i doðoše do vrata smrtnijeh.
Omnem escam abominata est anima eorum: et appropinquaverunt usque ad portas mortis.
19 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove.
Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur: et de necessitatibus eorum liberavit eos.
20 Posla rijeè svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova.
Misit verbum suum, et sanavit eos: et eripuit eos de interitionibus eorum.
21 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
Confiteantur Domino misericordiæ eius: et mirabilia eius filiis hominum.
22 I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama!
Et sacrificent sacrificium laudis: et annuncient opera eius in exultatione.
23 Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama,
Qui descendunt mare in navibus, facientes operationem in aquis multis.
24 Oni su vidjeli djela Gospodnja, i èudesa njegova u dubini.
Ipsi viderunt opera Domini, et mirabilia eius in profundo.
25 Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu,
Dixit, et stetit spiritus procellæ: et exaltati sunt fluctus eius.
26 Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: duša se njihova u nevolji razliva;
Ascendunt usque ad cælos, et descendunt usque ad abyssos: anima eorum in malis tabescebat.
27 Posræu i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje.
Turbati sunt, et moti sunt sicut ebrius: et omnis sapientia eorum devorata est.
28 Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove.
Et clamaverunt ad Dominum cum tribularentur, et de necessitatibus eorum eduxit eos.
29 On obraæa vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu.
Et statuit procellam eius in auram: et siluerunt fluctus eius.
30 Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele.
Et lætati sunt quia siluerunt: et deduxit eos in portum voluntatis eorum.
31 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za èudesa njegova radi sinova ljudskih!
Confiteantur Domino misericordiæ eius: et mirabilia eius filiis hominum.
32 Neka ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga!
Et exaltent eum in Ecclesia plebis: et in cathedra seniorum laudent eum.
33 On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vodene u suhotu,
Posuit flumina in desertum: et exitus aquarum in sitim.
34 Rodnu zemlju u slanu pustaru za nevaljalstvo onijeh koji žive na njoj.
Terram fructiferam in salsuginem, a malitia inhabitantium in ea.
35 On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene,
Posuit desertum in stagna aquarum: et terram sine aqua in exitus aquarum.
36 I naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje;
Et collocavit illic esurientes: et constituerunt civitatem habitationis.
37 Siju polja, sade vinograde i sabiraju ljetinu.
Et seminaverunt agros, et plantaverunt vineas: et fecerunt fructum nativitatis.
38 Blagosilja ih i množe se jako, i stoke im ne umaljuje.
Et benedixit eis, et multiplicati sunt nimis: et iumenta eorum non minoravit.
39 Prije ih bijaše malo, padahu od zla i nevolje, što ih stizaše.
Et pauci facti sunt: et vexati sunt a tribulatione malorum, et dolore.
40 On sipa sramotu na knezove, i ostavlja ih da lutaju po pustinji gdje nema putova.
Effusa est contemptio super principes: et errare fecit eos in invio, et non in via.
41 On izvlaèi ubogoga iz nevolje, i plemena množi kao stado.
Et adiuvit pauperem de inopia: et posuit sicut oves familias.
42 Dobri vide i raduju se, a svako nevaljalstvo zatiskuje usta svoja.
Videbunt recti, et lætabuntur: et omnis iniquitas oppilabit os suum.
43 Ko je mudar, neka zapamti ovo, i neka poznadu milosti Gospodnje.
Quis sapiens et custodiet hæc? et intelliget misericordias Domini?
