Psalmi 106
1 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.
Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
2 Ko æe iskazati silu Gospodnju? isprièati svu slavu njegovu?
Tko će izreć' djela moći Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale?
3 Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda!
Blaženi što drže naredbe njegove i čine pravo u svako doba!
4 Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoæu svojom,
Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim
5 Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim.
da uživam sreću izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim.
6 Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici.
Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo.
7 Oci naši u Misiru ne razumješe èudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora.
Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.
8 Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju.
Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju.
9 Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje;
Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju.
10 I saèuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve.
Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana.
11 Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta.
I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih.
12 Tada vjerovaše rijeèima njegovijem, i pjevaše mu hvalu.
Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu.
13 Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne poèekaše volje njegove.
Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu.
14 Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi.
Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći.
15 On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu.
I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla.
16 Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio.
Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve.
17 Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa èetu Avironovu.
Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo.
18 I spali oganj èetu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike.
Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga.
19 Naèiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu.
Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu.
20 Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu.
Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu.
21 Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je uèinio velika djela u Misiru,
Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći
22 Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru.
i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.
23 I šæaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi.
Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.
24 Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše rijeèi njegovoj.
Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć' njegovoj riječi.
25 Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega.
Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina.
26 I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji,
Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit' u pustinji,
27 Da pobije pleme njihovo meðu narodima, i rasije ih po zemljama.
potomstvo njino međ' narode razbacat', njih razasut' po zemljama.
28 I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima.
Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih.
29 I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao.
Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci.
30 I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao.
Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada.
31 I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka.
U zasluge to mu uđe u sva pokoljenja dovijeka.
32 I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi;
Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih,
33 Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima.
jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti.
34 Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao;
I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio.
35 Nego se pomiješaše s neznabošcima, i nauèiše djela njihova.
S poganima miješahu se, naučiše djela njina.
36 Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka.
Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka.
37 Sinove svoje i kæeri svoje prinosiše na žrtvu ðavolima.
Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima.
38 Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kæeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima.
Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana,
39 Oskvrniše sebe djelima svojim, i èiniše preljubu postupanjem svojim.
djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima.
40 I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov.
Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština.
41 I predade ih u ruke neznabožaèke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima.
Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini.
42 Dosaðivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu.
Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom.
43 Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje.
Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja.
44 Ali on pogleda na nevolju njihovu, èuvši tužnjavu njihovu,
On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu
45 I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj;
i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome.
46 I uèini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili.
Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili.
47 Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom!
Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.
48 Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!
Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: “Amen! Aleluja!”
