Psalmi 106

1 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.

2 Ko æe iskazati silu Gospodnju? isprièati svu slavu njegovu?

3 Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda!

4 Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoæu svojom,

5 Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim.

6 Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici.

7 Oci naši u Misiru ne razumješe èudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora.

8 Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju.

9 Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje;

10 I saèuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve.

11 Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta.

12 Tada vjerovaše rijeèima njegovijem, i pjevaše mu hvalu.

13 Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne poèekaše volje njegove.

14 Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi.

15 On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu.

16 Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio.

17 Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa èetu Avironovu.

18 I spali oganj èetu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike.

19 Naèiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu.

20 Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu.

21 Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je uèinio velika djela u Misiru,

22 Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru.

23 I šæaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi.

24 Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše rijeèi njegovoj.

25 Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega.

26 I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji,

27 Da pobije pleme njihovo meðu narodima, i rasije ih po zemljama.

28 I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima.

29 I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao.

30 I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao.

31 I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka.

32 I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi;

33 Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima.

34 Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao;

35 Nego se pomiješaše s neznabošcima, i nauèiše djela njihova.

36 Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka.

37 Sinove svoje i kæeri svoje prinosiše na žrtvu ðavolima.

38 Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kæeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima.

39 Oskvrniše sebe djelima svojim, i èiniše preljubu postupanjem svojim.

40 I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov.

41 I predade ih u ruke neznabožaèke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima.

42 Dosaðivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu.

43 Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje.

44 Ali on pogleda na nevolju njihovu, èuvši tužnjavu njihovu,

45 I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj;

46 I uèini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili.

47 Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom!

48 Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!