< Psalmi 105 >
1 Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova.
Celebrate l’Eterno, invocate il suo nome; fate conoscere le sue gesta fra popoli.
2 Pjevajte mu i slavite ga; kazujte sva èudesa njegova.
Cantategli, salmeggiategli, meditate su tutte le sue maraviglie.
3 Hvalite se svetijem imenom njegovijem; nek se veseli srce onijeh koji traže Gospoda.
Gloriatevi nel santo suo nome; si rallegri il cuore di quelli che cercano l’Eterno!
4 Tražite Gospoda i silu njegovu, tražite lice njegovo bez prestanka.
Cercate l’Eterno e la sua forza, cercate del continuo la sua faccia!
5 Pamtite èudesa njegova koja je uèinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh.
Ricordatevi delle maraviglie ch’egli ha fatte, de’ suoi miracoli e dei giudizi della sua bocca,
6 Sjeme Avramovo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi.
o voi, progenie d’Abrahamo, suo servitore, figliuoli di Giacobbe, suoi eletti!
7 On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi.
Egli, l’Eterno, è l’Iddio nostro; i suoi giudizi s’esercitano su tutta la terra.
8 Pamti uvijek zavjet svoj, rijeè, koju je dao na tisuæu koljena,
Egli si ricorda in perpetuo del suo patto, della parola da lui data per mille generazioni,
9 Što je zavjetovao Avramu, i za što se kleo Isaku.
del patto che fece con Abrahamo, del giuramento che fece ad Isacco,
10 To je postavio Jakovu za zakon, i Izrailju za zavjet vjeèni,
e che confermò a Giacobbe come uno statuto, ad Israele come un patto eterno,
11 Govoreæi: tebi æu dati zemlju Hanansku u našljedni dio.
dicendo: Io ti darò il paese di Canaan per vostra parte di eredità.
12 Tada ih još bijaše malo na broj, bijaše ih malo, i bjehu došljaci.
Non erano allora che poca gente, pochissimi e stranieri nel paese,
13 Iðahu od naroda do naroda, iz jednoga carstva k drugome plemenu.
e andavano da una nazione all’altra, da un regno a un altro popolo.
14 Ne dade nikome da im naudi, i karaše za njih careve:
Egli non permise che alcuno li opprimesse; anzi, castigò dei re per amor loro
15 “Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne èinite zla.”
dicendo: Non toccate i miei unti, e non fate alcun male ai miei profeti.
16 I pusti glad na onu zemlju; i potr sav hljeb što je za hranu.
Poi chiamò la fame sul paese, e fece mancar del tutto il sostegno del pane.
17 Posla pred njima èovjeka; u roblje prodan bi Josif.
Mandò dinanzi a loro un uomo. Giuseppe fu venduto come schiavo.
18 Okovima stegoše noge njegove, gvožðe tištaše dušu njegovu,
I suoi piedi furon serrati nei ceppi, ei fu messo in catene di ferro,
19 Dok se steèe rijeè njegova, i rijeè Gospodnja proslavi ga.
fino al tempo che avvenne quello che avea detto, e la parola dell’Eterno, nella prova, gli rese giustizia.
20 Posla car i odriješi ga; gospodar nad narodima, i pusti ga.
Il re mandò a farlo sciogliere, il dominatore di popoli lo mise in libertà;
21 Postavi ga gospodarem nad domom svojim, i zapovjednikom nad svijem što imaše.
lo costituì signore della sua casa e governatore di tutti i suoi beni
22 Da vlada nad knezovima njegovijem po svojoj volji, i starješine njegove urazumljuje.
per incatenare i principi a suo talento, e insegnare ai suoi anziani la sapienza.
23 Tada doðe Izrailj u Misir, i Jakov se preseli u zemlju Hamovu.
Allora Israele venne in Egitto, e Giacobbe soggiornò nel paese di Cham.
24 I namnoži Bog narod svoj i uèini ga jaèega od neprijatelja njegovijeh.
Iddio fece moltiplicar grandemente il suo popolo, e lo rese più potente dei suoi avversari.
25 Prevrnu se srce njihovo te omrznuše na narod njegov, i èiniše lukavstvo slugama njegovijem.
Poi voltò il cuor loro perché odiassero il suo popolo, e macchinassero frodi contro i suoi servitori.
26 Posla Mojsija, slugu svojega, Arona izbranika svojega.
Egli mandò Mosè, suo servitore, e Aaronne, che aveva eletto.
27 Pokazaše meðu njima èudotvornu silu njegovu i znake njegove u zemlji Hamovoj.
Essi compiron fra loro i miracoli da lui ordinati, fecero dei prodigi nella terra di Cham.
28 Pusti mrak i zamraèi, i ne protiviše se rijeèi njegovoj.
Mandò le tenebre e fece oscurar l’aria, eppure non osservarono le sue parole.
29 Pretvori vodu njihovu u krv, i pomori ribu njihovu.
Cangiò le acque loro in sangue, e fece morire i loro pesci.
30 Provre zemlja njihova žabama, i klijeti careva njihovijeh.
La loro terra brulicò di rane, fin nelle camere dei loro re.
31 Reèe, i doðoše bubine, uši po svijem krajevima njihovijem.
Egli parlò, e vennero mosche velenose e zanzare in tutto il loro territorio.
32 Mjesto dažda posla na njih grad, živi oganj na zemlju njihovu.
Dette loro grandine invece di pioggia, fiamme di fuoco sul loro paese.
33 I pobi èokote njihove i smokve njihove, i potr drveta u krajevima njihovijem.
Percosse le loro vigne e i loro fichi e fracassò gli alberi del loro territorio.
34 Reèe, i doðoše skakavci i gusjenice nebrojene;
Egli parlò e vennero le locuste e i bruchi senza numero,
35 I izjedoše svu travu po zemlji njihovoj, i pojedoše rod u polju njihovu.
che divorarono tutta l’erba nel loro paese e mangiarono il frutto della loro terra.
36 I pobi sve prvence u zemlji njihovoj, prvine svakoga truda njihova.
Poi percosse tutti i primogeniti nel loro paese, le primizie d’ogni loro forza.
37 Izvede Izrailjce sa srebrom i zlatom, i ne bješe sustala u plemenima njihovijem.
E fece uscire gli Israeliti con argento ed oro, e non vi fu alcuno, fra le sue tribù, che fosse fiacco.
38 Obradova se Misir izlasku njihovu, jer strah njihov bješe na nj pao.
L’Egitto si rallegrò della loro partenza, poiché la paura d’essi era caduta su loro.
39 Razastrije im oblak za pokrivaè, i oganj da svijetli noæu.
Egli distese una nuvola per ripararli, e accese un fuoco per rischiararli di notte.
40 Moliše, i posla im prepelice, i hljebom ih nebeskim hrani.
A loro richiesta fece venire delle quaglie, e li saziò col pane del cielo.
41 Otvori kamen i proteèe voda, rijeke protekoše po suhoj pustinji.
Egli aprì la roccia e ne scaturirono acque; esse corsero per luoghi aridi, come un fiume.
42 Jer se opominjaše svete rijeèi svoje k Avramu, sluzi svojemu.
Poiché egli si ricordò della sua parola santa e d’Abrahamo, suo servitore;
43 I izvede narod svoj u radosti, izbrane svoje u veselju.
e trasse fuori il suo popolo con allegrezza, e i suoi eletti con giubilo.
44 I dade im zemlju naroda i trud tuðinaca u našljedstvo.
E dette loro i paesi delle nazioni, ed essi presero possesso della fatica dei popoli,
45 Da bi èuvali zapovijesti njegove, i zakone njegove pazili. Aliluja.
perché osservassero i suoi statuti e ubbidissero alle sue leggi. Alleluia.