Psalmi 104
1 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u velièanstvo i krasotu.
Me kra, kamfo Awurade! Awurade me Nyankopɔn, woyɛ ɔkɛse! Wɔafura wo tumi ne anuonyam.
2 Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator;
Ɔde hann akata ne ho sɛ atade; ɔtrɛw ɔsoro mu te sɛ ntamadan,
3 Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake naèinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem.
na ɔde ne mpia mu mpuran sisi nsu so. Ɔde omununkum yɛ ne teaseɛnam na ɔde nantew mframa ntaban so.
4 Èiniš vjetrove da su ti anðeli, plamen ognjeni da su ti sluge.
Ɔsoma nʼabɔfo sɛ mframa, na ɔsoma nʼasomfo sɛ ogyaframa.
5 Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka.
Ɔde asase asi ne fapem so na ɛrenhinhim da.
6 Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode.
Wode bun kataa so sɛ atade na nsu gyinaa mmepɔw no so.
7 Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku.
Nanso wʼanimka maa nsu no guanee, wʼaprannaa nnyigyei maa woguanee;
8 Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio.
Wɔsen faa mmepɔw so, kɔɔ aku mu tɔnn, koguu faako a wode ama wɔn no.
9 Postavio si meðu, preko koje ne prelaze, i ne vraæaju se da pokriju zemlju.
Wotoo ɔhye a wɔrentumi ntra; na wɔammɛkata asase so bio.
10 Izveo si izvore po dolinama, izmeðu gora teku vode.
Ɔma nsuwa sen fa abon mu, ɛsen fa mmepɔw ntam.
11 Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeðu svoju.
Wɔma wuram mmoa nyinaa nsu nom; atorɔm de kum wɔn sukɔm.
12 Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov.
Wim nnomaa nwen wɔn berebuw wɔ nsu no ho; na wɔto nnwom wɔ nnua no mman so.
13 Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja.
Ofi ne soro mpia mu tɔ nsu gugu mmepɔw so; ne nnwuma so aba mee asase.
14 Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist èovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje.
Ɔma sare fifi ma anantwi, na ɔbɔɔ nnua maa onipa sɛ onnua na ɛmma aduan mfi asase mu:
15 I vino veseli srce èovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce èovjeku krijepi.
nsa a ɛma onipa koma tɔ ne yam, ngo a ɛma onipa anim tɔ so, ne aduan a ekura onipa koma.
16 Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio.
Wogugu Awurade nnua no so yiye, Lebanon sida a oduae no.
17 Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama.
Ɛsow na nnomaa yɛ wɔn mmerebuw, na asukɔnkɔn nso yɛ nʼatenae wɔ ɔpepaw nnua no mu.
18 Gore visoke divokozama, kamen je utoèište zeèevima.
Mmepɔw atenten no yɛ wuram mmirekyi de; na abotan yɛ guankɔbea ma ewi.
19 Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj.
Ɔsram kyerɛ bere nkyekyɛmu, na owia nim bere a ɔkɔtɔ.
20 Stereš tamu, i biva noæ, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko;
Wode sum ba ma ɛyɛ adesae na kwae mu mmoa nyinaa kɔ ahayɛ.
21 Lavovi rièu za plijenom, i traže od Boga hrane sebi.
Gyata bobɔ mu pɛ wɔn hanam, wɔhwehwɛ wɔn aduan fi Onyankopɔn hɔ.
22 Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje.
Owia pue ma wɔsan wɔn akyi; wɔsan kɔdeda wɔn atu mu.
23 Izlazi èovjek na posao svoj, i na rad svoj do veèera.
Afei, onipa kɔ nʼadwuma so kɔyɛ adwuma ara kosi anwummere.
24 Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.
Awurade, wo nnwuma dɔɔso! Nyansa mu na woyɛɛ ne nyinaa; wʼabɔde ahyɛ asase so ma.
25 Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika;
Po na ɛda hɔ tɛtrɛɛ tamaa yi, a abɔde bebree a enni ano; akɛse ne nketewa ahyɛ no ma.
26 Tu laðe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu.
So na ahyɛn di akɔneaba, na ɔdɛnkyɛmmirampɔn a woyɛɛ no di agoru.
27 Sve tebe èeka, da im daješ piæu na vrijeme.
Wɔn nyinaa hwɛ wo kwan sɛ wobɛma wɔn wɔn aduan wɔ bere a ɛsɛ mu.
28 Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra.
Wode ma wɔn a, wɔtase; wubue wo nsam a nnepa mee wɔn.
29 Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraæaju se.
Wode wʼanim hintaw wɔn a, wɔbɔ hu; sɛ wugye wɔn home a, wowuwu na wɔsan kɔ mfutuma mu.
30 Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji.
Sɛ wode wo Honhom no ma wɔn a na wɔabɔ wɔn, na woyɛ asase ani foforo.
31 Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja!
Ma Awurade anuonyam ntena hɔ daa; ma Awurade ani nnye ne nnwuma ho,
32 On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se.
nea ɔhwɛ asase na ɛwosow, na ɔde ne nsa ka mmepɔw a wusiw fi mu ba.
33 Pjevaæu Gospodu za života svojega; hvaliæu Boga svojega dok sam god.
Mɛto dwom ama Awurade me nkwa nna nyinaa; sɛ mete ase yi, mɛto ayeyi dwom ama me Nyankopɔn.
34 Neka mu bude mila besjeda moja! veseliæu se o Gospodu.
Ɔmma me mpaebɔ nsɔ nʼani bere a meregye mʼani wɔ Awurade mu yi.
35 Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!
Ma nnebɔneyɛfo nyera wɔ asase so; na amumɔyɛfo ase nhyew. Me kra, kamfo Awurade. Kamfo Awurade.
