Psalmi 104
1 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Gospode, Bože moj, velik si veoma, obukao si se u velièanstvo i krasotu.
Yabi Ubangiji, ya raina. Ya Ubangiji Allahna, kana da girma ƙwarai; kana saye da daraja da ɗaukaka.
2 Obukao si svjetlost kao haljinu, razapeo nebo kao šator;
Ubangiji ya naɗe kansa da haske kamar riga ya shimfiɗa sammai kamar tenti
3 Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake naèinio si da su ti kola, ideš na krilima vjetrnijem.
ya kafa ginshiƙan ɗakin samansa a kan ruwaye. Ya maido da gizagizai suka zama keken yaƙinsa yana hawa a kan fikafikan iska.
4 Èiniš vjetrove da su ti anðeli, plamen ognjeni da su ti sluge.
Ya mai da iska suka zama’yan saƙonsa harsunan wuta kuma bayinsa.
5 Utvrdio si zemlju na temeljima njezinim, da se ne pomjesti va vijek vijeka.
Ya kafa duniya a kan tussanta; ba za a iya matsar da ita ba.
6 Bezdanom kao haljinom odjenuo si je; na gorama stoje vode.
Ka rufe ta da zurfi kamar da riga ruwaye sun tsaya a bisa duwatsu.
7 Od prijetnje tvoje bježe, od gromovnoga glasa tvojega teku.
Amma a tsawatawarka ruwaye suka gudu da jin ƙarar tsawanka suka ruga da gudu;
8 Izlaze na gore i slaze u doline, na mjesto koje si im utvrdio.
suka gudu a bisa duwatsu, suka gangara zuwa cikin kwaruruka, zuwa wurin da ka shirya musu.
9 Postavio si meðu, preko koje ne prelaze, i ne vraæaju se da pokriju zemlju.
Ka kafa iyakar da ba a iya tsallakawa; ba za su ƙara rufe duniya ba.
10 Izveo si izvore po dolinama, izmeðu gora teku vode.
Ya sa maɓulɓulai suka zuba ruwa cikin kwaruruka; yana gudu tsakanin duwatsu.
11 Napajaju sve zvijeri poljske; divlji magarci gase žeðu svoju.
Suna ba da ruwa ga dukan namun jeji; jakunan jeji suna kashe ƙishirwansu.
12 Na njima ptice nebeske žive; kroz grane razliježe se glas njihov.
Tsuntsaye sarari suna sheƙunansu kusa da ruwan; suna rera cikin rassa.
13 Napajaš gore s visina svojih, plodima djela tvojih siti se zemlja.
Yana wa duwatsu banruwa daga ɗakinsa na sama; ƙasa tana ƙoshiya da amfanin aikinsa.
14 Daješ te raste trava stoci, i zelen na korist èovjeku, da bi izvodio hljeb iz zemlje.
Yana sa ciyawa tă yi girma saboda shanu, tsire-tsire domin mutum ya nome, suna fid da abinci daga ƙasa,
15 I vino veseli srce èovjeku, i lice se svijetli od ulja, i hljeb srce èovjeku krijepi.
ruwan inabi yakan sa zuciyar mutum tă yi murna, mai kuwa yakan sa fuska tă yi haske, abinci kuma da yake riƙe zuciyarsa.
16 Site se drveta Božija, kedri Livanski, koje si posadio.
Ana yi wa itatuwan Ubangiji banruwa sosai, al’ul na Lebanon da ya shuka.
17 Na njima ptice viju gnijezda; stanak je rodin na jelama.
A can tsuntsaye suke sheƙunnansu; shamuwa tana da gidanta a itatuwan fir.
18 Gore visoke divokozama, kamen je utoèište zeèevima.
Manyan duwatsu na awakin jeji ne; tsagaggun duwatsun mafaka ne ga rema.
19 Stvorio si mjesec da pokazuje vremena, sunce poznaje zapad svoj.
Wata ne ke ƙididdigar lokuta, rana kuma ta san sa’ad da za tă fāɗi.
20 Stereš tamu, i biva noæ, po kojoj izlazi sve zvijerje šumsko;
Ka yi duhu, sai ya zama dare, sai dukan namun jeji a kurmi suka fito a maƙe.
21 Lavovi rièu za plijenom, i traže od Boga hrane sebi.
Zakoki sun yi ruri sa’ad da suke farauta suna kuma neman abincinsu daga Allah.
22 Sunce grane, i oni se sakrivaju i liježu u lože svoje.
Rana ta fito, sai suka koma shiru; suka koma suka kwanta a kogwanninsu.
23 Izlazi èovjek na posao svoj, i na rad svoj do veèera.
Mutum yakan tafi aikinsa, zuwa wurin aikinsa har yamma.
24 Kako je mnogo djela tvojih, Gospode! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega.
Ina misalin yawan aikinka, ya Ubangiji! Cikin hikima ka yi su duka; duniya ta cika da halittunka.
25 Gle, more veliko i široko, tu gmižu bez broja, životinja mala i velika;
Akwai teku, babba da kuma fāɗi, cike da halittun da suka wuce ƙirga, abubuwa masu rai babba da ƙarami.
26 Tu laðe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu.
A can jiragen ruwa suna kai komo, kuma dodon ruwan da ka yi, yă yi wasa a can.
27 Sve tebe èeka, da im daješ piæu na vrijeme.
Waɗannan duka suna dogara gare ka don ka ba su abincinsu a daidai lokaci.
28 Daješ im, primaju; otvoriš ruku svoju, site se dobra.
Sa’ad da ba su da shi, sai su tattara shi; sa’ad da ka buɗe hannunka, sukan ƙoshi da abubuwa masu kyau.
29 Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraæaju se.
Sa’ad da ka ɓoye fuskarka, sai su razana; sa’ad da ka ɗauke numfashinsu, sai su mutu su kuma koma ga ƙura.
30 Pošlješ duh svoj, postaju, i ponavljaš lice zemlji.
Sa’ad da ka aika da Ruhunka, sai su halittu, su kuma sabunta fuskar duniya.
31 Slava Gospodu uvijek; nek se veseli Gospod za djela svoja!
Bari ɗaukakar Ubangiji ta dawwama har abada; bari Ubangiji yă yi farin ciki cikin aikinsa,
32 On pogleda na zemlju, i ona se trese; dotakne se gora, i dime se.
shi wanda ya dubi duniya, sai ta razana, wanda ya taɓa duwatsu, sai suka yi hayaƙi.
33 Pjevaæu Gospodu za života svojega; hvaliæu Boga svojega dok sam god.
Zan rera ga Ubangiji dukan raina; zan rera yabo ga Allahna muddin ina raye.
34 Neka mu bude mila besjeda moja! veseliæu se o Gospodu.
Bari tunanina yă gamshe shi, yayinda nake farin ciki a cikin Ubangiji.
35 Neka nestane grješnika sa zemlje, i bezbožnika neka ne bude više! Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! Aliluja!
Amma bari masu zunubi su ɓace daga duniya mugaye kuma kada a ƙara ganinsu. Yabi Ubangiji, ya raina. Yabi Ubangiji.
