Psalmi 102
1 Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te.
Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te.
2 Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me.
Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me.
3 Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe.
Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe.
4 Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj.
Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj.
5 Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje.
Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje.
6 Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama.
Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama.
7 Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu.
Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu.
8 Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju.
Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju.
9 Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama
Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama
10 Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me.
Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me.
11 Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se.
Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se.
12 A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena.
A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena.
13 Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme;
Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme;
14 Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale.
Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale.
15 Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove;
Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove;
16 Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj;
Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj;
17 Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove.
Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove.
18 Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda,
Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda,
19 Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju,
Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju,
20 Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne;
Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne;
21 Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu,
Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu,
22 Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu.
Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu.
23 Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje.
Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje.
24 Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena.
Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena.
25 Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih.
Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih.
26 To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se.
To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se.
27 Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi.
Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi.
28 Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim.
Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim.
