Psalmi 10
1 Zašto, Gospode, stojiš daleko, kriješ se kad je nevolja?
MAIN, da me kom kotin doo jan ia, o da me kom kotin rir jan ia ni anjau apwal?
2 S oholosti bezbožnikove muèe se ubogi; hvataju se ubogi prijevarom koju izmišljaju bezbožnici.
Me japun kan ni ar aklapalap re kin kaloke me jamama o; re kin pokon pena o madamadaua duen ar morjued.
3 Jer se bezbožnik dièi željom duše svoje, grabljivca pohvaljuje.
Pwe me japun o kin juaiki a tiak jued, o me norok moni, kin muei jan Ieowa, lalaue i.
4 Bezbožnik u obijesti svojoj ne mari za Gospoda: “on ne vidi.” Nema Boga u mislima njegovijem.
Me japun o kin lamelame ni a aklapalap, me a jota kotin mani duen mepukat. Ni jon en a tiak jued karoj, a kin lamelame me jota Kot.
5 Svagda su putovi njegovi krivi; za sudove tvoje ne zna; na neprijatelje svoje neæe ni da gleda.
A kin pwaida ni a dodok kan. A japwilim omui kapun me doo jan i; a kin lalaue a imwintiti kan karoj.
6 U srcu svojem veli: neæu posrnuti; zlo neæe doæi nigda.
A kin indinda nan monion i: I jota pan lodi; i jota pan diar ai apwal kot kokolata.
7 Usta su mu puna nevaljalijeh rijeèi, prijevare i uvrede, pod jezikom je njegovijem muka i pogibao.
Au a me dir en lalaue, o malaun, o kotaue, o pan lo a kin me jued o me apwal.
8 Sjedi u zasjedi iza kuæe; u potaji ubija pravoga; oèi njegove vrebaju ubogoga.
A wonon o majamajan nan kanim akan, a kin rir kamela me makelekel o, o por en maj a kin majamajan me japai o.
9 Sjedi u potaji kao lav u peæini; sjedi u zasjedi da uhvati ubogoga; hvata ubogoga uvukavši u mrežu svoju.
A kin majamajan waja rir dueta laien amen nan deu a, a kin auiaui, pwen koledi me luet o, a kin jaikidi me luet o ni a injar.
10 Pritaji se, prilegne, i ubogi padaju u jake nokte njegove.
A kin dairukorokedi o karakarakedi, o me japai kan pan lodi on ni kiki kon kelail akan.
11 Kaže u srcu svome: “Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, neæe vidjeti nigda.”
A kin indinda nan monion i: Kot pan monokela, a kin karirila jilan i, a iota man mani.
12 Ustani, Gospode! digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnijeh.
Re kotida Main Kot, kotin pokada lim ar, kom der kotin maliela me luet akan.
13 Zašto bezbožnik da ne mari za Boga govoreæi u srcu svom da ti neæeš vidjeti?
Menda me doo jan Kot o kin mamaleki Kot, o a kin indinda nan monion i, me dene kom jota pan kotin mani.
14 Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeš ih na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti ti si pomoænik.
Ari jo, kom kotin mani, pwe kom kotin ireron me luet o kankaneraner akan, pwen jauaja ir. Me japai o kin mueid on komui pein i, o komui me jauaj pa en me japoupou o.
15 Satri mišicu bezbožnome i zlome, da se traži i ne naðe bezbožnost njegova.
Kom kotin katip pajan pa en me japun o, o kotin depuk on mejued o a tiak jued lao jolar pan diarokada.
16 Gospod je car svagda, dovijeka, nestaæe neznabožaca sa zemlje njegove.
Ieowa me Nanmarki kokolata; men liki kan en nikilar jan nan japwe.
17 Gospode! ti èuješ želje ništih; utvrdi srce njihovo; otvori uho svoje,
Main, kom kotin manier inon en me luet akan; kom kotin kamanada monion arail, karon omui mamani mepukat,
18 Da daš sud siroti i nevoljniku, da prestanu goniti èovjeka sa zemlje.
Pwen jauaja me japoupou o jamama o, pwe aramaj en jappa en jolar kanudi.
