Psalmi 10

1 Zašto, Gospode, stojiš daleko, kriješ se kad je nevolja?

Ut quid, Domine, recessisti longe; despicis in opportunitatibus, in tribulatione?

2 S oholosti bezbožnikove muèe se ubogi; hvataju se ubogi prijevarom koju izmišljaju bezbožnici.

Dum superbit impius, incenditur pauper: comprehenduntur in consiliis quibus cogitant.

3 Jer se bezbožnik dièi željom duše svoje, grabljivca pohvaljuje.

Quoniam laudatur peccator in desideriis animæ suæ, et iniquus benedicitur.

4 Bezbožnik u obijesti svojoj ne mari za Gospoda: “on ne vidi.” Nema Boga u mislima njegovijem.

Exacerbavit Dominum peccator: secundum multitudinem iræ suæ, non quæret.

5 Svagda su putovi njegovi krivi; za sudove tvoje ne zna; na neprijatelje svoje neæe ni da gleda.

Non est Deus in conspectu ejus; inquinatæ sunt viæ illius in omni tempore. Auferuntur judicia tua a facie ejus; omnium inimicorum suorum dominabitur.

6 U srcu svojem veli: neæu posrnuti; zlo neæe doæi nigda.

Dixit enim in corde suo: Non movebor a generatione in generationem, sine malo.

7 Usta su mu puna nevaljalijeh rijeèi, prijevare i uvrede, pod jezikom je njegovijem muka i pogibao.

Cujus maledictione os plenum est, et amaritudine, et dolo; sub lingua ejus labor et dolor.

8 Sjedi u zasjedi iza kuæe; u potaji ubija pravoga; oèi njegove vrebaju ubogoga.

Sedet in insidiis cum divitibus in occultis, ut interficiat innocentem.

9 Sjedi u potaji kao lav u peæini; sjedi u zasjedi da uhvati ubogoga; hvata ubogoga uvukavši u mrežu svoju.

Oculi ejus in pauperem respiciunt; insidiatur in abscondito, quasi leo in spelunca sua. Insidiatur ut rapiat pauperem; rapere pauperem dum attrahit eum.

10 Pritaji se, prilegne, i ubogi padaju u jake nokte njegove.

In laqueo suo humiliabit eum; inclinabit se, et cadet cum dominatus fuerit pauperum.

11 Kaže u srcu svome: “Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, neæe vidjeti nigda.”

Dixit enim in corde suo: Oblitus est Deus; avertit faciem suam, ne videat in finem.

12 Ustani, Gospode! digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnijeh.

Exsurge, Domine Deus, exaltetur manus tua; ne obliviscaris pauperum.

13 Zašto bezbožnik da ne mari za Boga govoreæi u srcu svom da ti neæeš vidjeti?

Propter quid irritavit impius Deum? dixit enim in corde suo: Non requiret.

14 Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeš ih na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti ti si pomoænik.

Vides, quoniam tu laborem et dolorem consideras, ut tradas eos in manus tuas. Tibi derelictus est pauper; orphano tu eris adjutor.

15 Satri mišicu bezbožnome i zlome, da se traži i ne naðe bezbožnost njegova.

Contere brachium peccatoris et maligni; quæretur peccatum illius, et non invenietur.

16 Gospod je car svagda, dovijeka, nestaæe neznabožaca sa zemlje njegove.

Dominus regnabit in æternum, et in sæculum sæculi; peribitis, gentes, de terra illius.

17 Gospode! ti èuješ želje ništih; utvrdi srce njihovo; otvori uho svoje,

Desiderium pauperum exaudivit Dominus; præparationem cordis eorum audivit auris tua:

18 Da daš sud siroti i nevoljniku, da prestanu goniti èovjeka sa zemlje.

judicare pupillo et humili, ut non apponat ultra magnificare se homo super terram.