Psalmi 10
1 Zašto, Gospode, stojiš daleko, kriješ se kad je nevolja?
LAMED Zašto, Jahve, stojiš daleko, zašto se skrivaš u dane tjeskobe?
2 S oholosti bezbožnikove muèe se ubogi; hvataju se ubogi prijevarom koju izmišljaju bezbožnici.
Obijesni bezbožnik jadnika goni, u zamke ga hvata koje mu postavi.
3 Jer se bezbožnik dièi željom duše svoje, grabljivca pohvaljuje.
Bezbožnik se pohlepom hvali, NUN lakomac psuje i Jahvu prezire.
4 Bezbožnik u obijesti svojoj ne mari za Gospoda: “on ne vidi.” Nema Boga u mislima njegovijem.
Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: “Ne, istrage nema! TÓa ni Boga nema!” I u tome sva mu je misao.
5 Svagda su putovi njegovi krivi; za sudove tvoje ne zna; na neprijatelje svoje neæe ni da gleda.
Puti su mu svagda uspješni, na sudove tvoje on i ne misli, sve protivnike svoje prezire.
6 U srcu svojem veli: neæu posrnuti; zlo neæe doæi nigda.
U srcu veli: “Neću posrnuti! Ni u kojem koljenu neću biti nesretan.”
7 Usta su mu puna nevaljalijeh rijeèi, prijevare i uvrede, pod jezikom je njegovijem muka i pogibao.
PE Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreća.
8 Sjedi u zasjedi iza kuæe; u potaji ubija pravoga; oèi njegove vrebaju ubogoga.
U zasjedi čuči pokraj ograda, potajno ubija nevina, AJIN očima siromaha vreba.
9 Sjedi u potaji kao lav u peæini; sjedi u zasjedi da uhvati ubogoga; hvata ubogoga uvukavši u mrežu svoju.
U zaklonu sjedi k'o lav u pećini, vreba da opljačka jadnika i da ga povuče u mrežu.
10 Pritaji se, prilegne, i ubogi padaju u jake nokte njegove.
Pritajen čuči na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju.
11 Kaže u srcu svome: “Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, neæe vidjeti nigda.”
U srcu svome veli: “ZÓaboravi Gospod, odvrati lice i nikoga ne vidi!”
12 Ustani, Gospode! digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnijeh.
KOF Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, ne zaboravi siromaha.
13 Zašto bezbožnik da ne mari za Boga govoreæi u srcu svom da ti neæeš vidjeti?
Zašto da bezbožnik prezire Boga, zašto da kaže u srcu: “Neće kazniti!”
14 Ti vidiš; jer gledaš uvrede i muke i pišeš ih na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti ti si pomoænik.
REŠ Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, u ruci je mjeriš. Siromah se tebi predaje, ubogu ti si pomoć!
15 Satri mišicu bezbožnome i zlome, da se traži i ne naðe bezbožnost njegova.
ŠIN Pakosnu grešniku satri mišicu, kazni mu pakost da je više ne bude!
16 Gospod je car svagda, dovijeka, nestaæe neznabožaca sa zemlje njegove.
Jahve je kralj u vijeke vjekova, iz zemlje njegove nestat će pogana.
17 Gospode! ti èuješ želje ništih; utvrdi srce njihovo; otvori uho svoje,
TAU Počuj, o Jahve, čežnju siromašnih, okrijepi im srce, uho prikloni:
18 Da daš sud siroti i nevoljniku, da prestanu goniti èovjeka sa zemlje.
da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, da straha više ne zadaje čovjek zemljanÄi.
