Poslovice 1
1 Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
[Parabolæ Salomonis, filii David, regis Israël,
2 Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,
ad sciendam sapientiam et disciplinam;
3 Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
ad intelligenda verba prudentiæ, et suscipiendam eruditionem doctrinæ, justitiam, et judicium, et æquitatem:
4 Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
ut detur parvulis astutia, adolescenti scientia et intellectus.
5 Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
Audiens sapiens, sapientior erit, et intelligens gubernacula possidebit.
6 Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
Animadvertet parabolam et interpretationem, verba sapientum et ænigmata eorum.
7 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
Timor Domini principium sapientiæ; sapientiam atque doctrinam stulti despiciunt.]
8 Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
[Audi, fili mi, disciplinam patris tui, et ne dimittas legem matris tuæ:
9 Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
ut addatur gratia capiti tuo, et torques collo tuo.
10 Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
Fili mi, si te lactaverint peccatores, ne acquiescas eis.
11 Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
Si dixerint: Veni nobiscum, insidiemur sanguini; abscondamus tendiculas contra insontem frustra;
deglutiamus eum sicut infernus viventem, et integrum quasi descendentem in lacum; (Sheol h7585)
13 Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
omnem pretiosam substantiam reperiemus; implebimus domos nostras spoliis:
14 Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
sortem mitte nobiscum, marsupium unum sit omnium nostrum:
15 Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
fili mi, ne ambules cum eis; prohibe pedem tuum a semitis eorum:
16 Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
pedes enim illorum ad malum currunt, et festinant ut effundant sanguinem.
17 Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
Frustra autem jacitur rete ante oculos pennatorum.
18 A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
Ipsi quoque contra sanguinem suum insidiantur, et moliuntur fraudes contra animas suas.
19 Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
Sic semitæ omnis avari: animas possidentium rapiunt.]
20 Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
[Sapientia foris prædicat; in plateis dat vocem suam:
21 U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
in capite turbarum clamitat; in foribus portarum urbis profert verba sua, dicens:
22 Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
Usquequo, parvuli, diligitis infantiam, et stulti ea quæ sibi sunt noxia cupient, et imprudentes odibunt scientiam?
23 Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
convertimini ad correptionem meam. En proferam vobis spiritum meum, et ostendam vobis verba mea.
24 Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
Quia vocavi, et renuistis; extendi manum meam, et non fuit qui aspiceret:
25 Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
despexistis omne consilium meum, et increpationes meas neglexistis.
26 Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
Ego quoque in interitu vestro ridebo, et subsannabo cum vobis id quod timebatis advenerit.
27 Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.
Cum irruerit repentina calamitas, et interitus quasi tempestas ingruerit; quando venerit super vos tribulatio et angustia:
28 Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
tunc invocabunt me, et non exaudiam; mane consurgent, et non invenient me:
29 Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
eo quod exosam habuerint disciplinam, et timorem Domini non susceperint,
30 Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
nec acquieverint consilio meo, et detraxerint universæ correptioni meæ.
31 Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.
Comedent igitur fructus viæ suæ, suisque consiliis saturabuntur.
32 Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
Aversio parvulorum interficiet eos, et prosperitas stultorum perdet illos.
33 Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.
Qui autem me audierit, absque terrore requiescet, et abundantia perfruetur, timore malorum sublato.]
