Poslovice 9
1 Premudrost sazida sebi kuæu, i otesa sedam stupova;
Sapientia ædificavit sibi domum: excidit columnas septem.
2 Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj.
Immolavit victimas suas, miscuit vinum, et proposuit mensam suam.
3 Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih:
Misit ancillas suas ut vocarent ad arcem et ad mœnia civitatis.
4 Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli:
Si quis est parvulus, veniat ad me. Et insipientibus locuta est:
5 Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila.
Venite, comedite panem meum, et bibite vinum quod miscui vobis.
6 Ostavite ludost i biæete živi, i idite putem razuma.
Relinquite infantiam, et vivite, et ambulate per vias prudentiæ.
7 Ko uèi potsmjevaèa, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug.
Qui erudit derisorem, ipse injuriam sibi facit, et qui arguit impium, sibi maculam generat.
8 Ne karaj potsmjevaèa da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiæe te.
Noli arguere derisorem, ne oderit te: argue sapientem, et diliget te.
9 Kaži mudrome, i biæe još mudriji; pouèi pravednoga, i znaæe više.
Da sapienti occasionem, et addetur ei sapientia; doce justum, et festinabit accipere.
10 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum.
Principium sapientiæ timor Domini, et scientia sanctorum prudentia.
11 Jer æe se mnom umnožiti dani tvoji i dodaæe ti se godine životu.
Per me enim multiplicabuntur dies tui, et addentur tibi anni vitæ.
12 Ako budeš mudar, sebi æeš biti mudar; ako li budeš potsmjevaè, sam æeš tegliti.
Si sapiens fueris, tibimetipsi eris; si autem illusor, solus portabis malum.
13 Žena bezumna plaha je, luda i ništa ne zna;
Mulier stulta et clamosa, plenaque illecebris, et nihil omnino sciens,
14 I sjedi na vratima od kuæe svoje na stolici, na visinama gradskim,
sedit in foribus domus suæ, super sellam in excelso urbis loco,
15 Te vièe one koji prolaze, koji idu pravo svojim putem:
ut vocaret transeuntes per viam, et pergentes itinere suo:
16 Ko je lud? neka se uvrati ovamo. I bezumnome govori:
Qui est parvulus declinet ad me. Et vecordi locuta est:
17 Voda je kradena slatka, i hljeb je sakriven ugodan.
Aquæ furtivæ dulciores sunt, et panis absconditus suavior.
