Poslovice 8
1 Ne vièe li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj?
Numquid non sapientia clamitat, et prudentia dat vocem suam?
2 Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji,
In summis, excelsisque verticibus supra viam, in mediis semitis stans,
3 Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, vièe:
iuxta portas civitatis in ipsis foribus loquitur, dicens:
4 Vas vièem, o ljudi, i glas svoj obraæam k sinovima ljudskim.
O viri, ad vos clamito, et vox mea ad filios hominum.
5 Nauèite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se.
Intelligite parvuli astutiam, et insipientes animadvertite.
6 Slušajte, jer æu govoriti velike stvari, i usne moje otvorajuæi se kazivaæe što je pravo.
Audite, quoniam de rebus magnis locutura sum: et aperientur labia mea, ut recta prædicent.
7 Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost.
Veritatem meditabitur guttur meum, et labia mea detestabuntur impium.
8 Prave su sve rijeèi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopaèeno.
Iusti sunt omnes sermones mei, non est in eis pravum quid, neque perversum.
9 Sve su obiène razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje.
recti sunt intelligentibus, et æqui invenientibus scientiam.
10 Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato.
Accipite disciplinam meam, et non pecuniam: doctrinam magis, quam aurum eligite.
11 Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednaèiti s njom.
Melior est enim sapientia cunctis pretiosissimis: et omne desiderabile ei non potest comparari.
12 Ja mudrost boravim s razboritošæu, i razumno znanje nalazim.
Ego sapientia habito in consilio, et eruditis intersum cogitationibus.
13 Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka.
Timor Domini odit malum: arrogantiam, et superbiam, et viam pravam, et os bilingue detestor.
14 Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila.
Meum est consilium, et æquitas, mea est prudentia, mea est fortitudo.
15 Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu.
Per me reges regnant, et legum conditores iusta decernunt:
16 Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske.
Per me principes imperant, et potentes decernunt iustitiam.
17 Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me.
Ego diligentes me diligo: et qui mane vigilant ad me, invenient me.
18 U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda.
Mecum sunt divitiæ, et gloria, opes superbæ, et iustitia.
19 Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra.
Melior est enim fructus meus auro, et lapide pretioso, et genimina me argento electo.
20 Putem pravednijem hodim, posred staza pravice,
In viis iustitiæ ambulo, in medio semitarum iudicii,
21 Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim.
ut ditem diligentes me, et thesauros eorum repleam.
22 Gospod me je imao u poèetku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena.
Dominus possedit me in initio viarum suarum, antequam quidquam faceret a principio.
23 Prije vijekova postavljena sam, prije poèetka, prije postanja zemlje.
Ab æterno ordinata sum, et ex antiquis antequam terra fieret.
24 Kad jošte ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom.
Nondum erant abyssi, et ego iam concepta eram: necdum fontes aquarum eruperant:
25 Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila;
necdum montes gravi mole constiterant: ante colles ego parturiebar:
26 Još ne bješe naèinio zemlje ni polja ni poèetka prahu vasiljenskom;
adhuc terram non fecerat, et flumina, et cardines orbis terræ.
27 Kad je ureðivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom.
Quando præparabat cælos, aderam: quando certa lege, et gyro vallabat abyssos:
28 Kad je utvrðivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu;
quando æthera firmabat sursum, et librabat fontes aquarum:
29 Kad je postavljao moru meðu i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji;
quando circumdabat mari terminum suum, et legem ponebat aquis, ne transirent fines suos: quando appendebat fundamenta terræ:
30 Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda;
Cum eo eram cuncta componens: et delectabar per singulos dies, ludens coram eo omni tempore;
31 Veseljah se na vasiljenoj njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim.
ludens in orbe terrarum: et deliciæ meæ esse, cum filiis hominum.
32 Tako dakle, sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih.
Nunc ergo filii audite me: Beati, qui custodiunt vias meas.
33 Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti.
Audite disciplinam, et estote sapientes, et nolite abiicere eam.
34 Blago èovjeku koji me sluša stražeæi na vratima mojim svaki dan i èuvajuæi pragove vrata mojih.
Beatus homo qui audit me, et qui vigilat ad fores meas quotidie, et observat ad postes ostii mei.
35 Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda.
Qui me invenerit, inveniet vitam, et hauriet salutem a Domino:
36 A ko o mene griješi, èini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt.
qui autem in me peccaverit, lædet animam suam. Omnes, qui me oderunt, diligunt mortem.
