Poslovice 7
1 Sine, èuvaj rijeèi moje, i zapovijesti moje sahrani kod sebe.
Fili mi, custodi sermones meos, et præcepta mea reconde tibi.
2 Èuvaj zapovijesti moje i biæeš živ, i nauku moju kao zjenicu oèiju svojih.
Fili, serva mandata mea, et vives: et legem meam quasi pupillam oculi tui:
3 Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploèi srca svojega.
liga eam in digitis tuis, scribe illam in tabulis cordis tui.
4 Reci mudrosti: sestra si mi; i prijateljicom zovi razboritost,
Dic sapientiæ, soror mea es: et prudentiam voca amicam tuam,
5 Da bi te èuvala od žene tuðe, od tuðinke, koja laska rijeèima.
ut custodiant te a muliere extranea, et ab aliena, quæ verba sua dulcia facit.
6 Jer s prozora doma svojega kroz rešetku gledah,
De fenestra enim domus meæ per cancellos prospexi,
7 I vidjeh meðu ludima, opazih meðu djecom bezumna mladiæa,
et video parvulos: considero vecordem iuvenem,
8 Koji iðaše ulicom pokraj ugla njezina, i koraèaše putem ka kuæi njezinoj,
qui transit per plateam iuxta angulum, et prope viam domus illius, graditur
9 U sumrak, uveèe, kad se unoæa i smrèe;
in obscuro, advesperascente die, in noctis tenebris, et caligine.
10 A gle, srete ga žena u odijelu kurvinskom i lukava srca,
Et ecce occurrit illi mulier ornatu meretricio, præparata ad capiendas animas: garrula, et vaga,
11 Plaha i pusta, kojoj noge ne mogu stajati kod kuæe,
quietis impatiens, nec valens in domo consistere pedibus suis,
12 Sad na polju, sad na ulici, kod svakoga ugla vrebaše.
nunc foris, nunc in plateis, nunc iuxta angulos insidians.
13 I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reèe mu:
Apprehensumque deosculatur iuvenem, et procaci vultu blanditur, dicens:
14 Imam žrtve zahvalne, danas izvrših zavjete svoje;
Victimas pro salute vovi, hodie reddidi vota mea.
15 Zato ti izidoh na susret da te tražim, i naðoh te.
Idcirco egressa sum in occursum tuum, desiderans te videre, et reperi.
16 Nastrla sam odar svoj pokrivaèima vezenijem i prostirkama Misirskim.
Intexui funibus lectulum meum, stravi tapetibus pictis ex Ægypto.
17 Okadila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom.
Aspersi cubile meum myrrha, et aloe, et cinnamomo.
18 Hajde da se opijamo ljubavlju do zore, da se veselimo milovanjem.
Veni, inebriemur uberibus, et fruamur cupitis amplexibus, donec illucescat dies.
19 Jer mi muž nije kod kuæe, otišao je na put daljni,
Non est enim vir in domo sua, abiit via longissima.
20 Uzeo je sa sobom tobolac novèani, vratiæe se kuæi u odreðeni dan.
Sacculum pecuniæ secum tulit: in die plenæ lunæ reversurus est in domum suam.
21 Navrati ga mnogim rijeèima, glatkim usnama odvuèe ga.
Irretivit eum multis sermonibus, et blanditiis labiorum protraxit illum.
22 Otide za njom odmah kao što vo ide na klanje i kao bezumnik u puto da bude karan,
Statim eam sequitur quasi bos ductus ad victimam, et quasi agnus lasciviens, et ignorans quod ad vincula stultus trahatur,
23 Dokle mu strijela ne probije jetru, kao što ptica leti u zamku ne znajuæi da joj je o život.
donec transfigat sagitta iecur eius: velut si avis festinet ad laqueum, et nescit quod de periculo animæ illius agitur.
24 Zato dakle, djeco, poslušajte me, i pazite na rijeèi usta mojih.
Nunc ergo fili mi, audi me, et attende verbis oris mei.
25 Nemoj da zastranjuje srce tvoje na putove njezine, nemoj lutati po stazama njezinijem.
Ne abstrahatur in viis illius mens tua: neque decipiaris semitis eius.
26 Jer je mnoge ranila i oborila, i mnogo je onijeh koje je sve pobila.
Multos enim vulneratos deiecit, et fortissimi quique interfecti sunt ab ea.
