Poslovice 7
1 Sine, èuvaj rijeèi moje, i zapovijesti moje sahrani kod sebe.
Wuoda, rit wechena kendo ipand chikena e chunyi.
2 Èuvaj zapovijesti moje i biæeš živ, i nauku moju kao zjenicu oèiju svojih.
Rit chikena to ibiro bedo mangima; rit puonjna mana kaka dirit tong wangʼi.
3 Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploèi srca svojega.
Twegi e lith lweti kendo ndikgi e chunyi maiye.
4 Reci mudrosti: sestra si mi; i prijateljicom zovi razboritost,
Wach ne rieko niya, “In e nyaminwa,” to luong ngʼeyo tiend wach ni watni;
5 Da bi te èuvala od žene tuðe, od tuðinke, koja laska rijeèima.
ginimi itangʼ ni dhako ma jachode, inibed mabor gi dhako mabayo kaachiel, kod wechene malombo ji.
6 Jer s prozora doma svojega kroz rešetku gledah,
Ka nangʼicho oko gie dirisa mar oda,
7 I vidjeh meðu ludima, opazih meðu djecom bezumna mladiæa,
ne aneno e dier joma ngʼeyogi tin, ne afwenyo e dier yawuowi matindo, rawera maonge gi rieko.
8 Koji iðaše ulicom pokraj ugla njezina, i koraèaše putem ka kuæi njezinoj,
Ne owuotho e wangʼ yo makadho but od dhakono, kowuotho kochiko od dhakono,
9 U sumrak, uveèe, kad se unoæa i smrèe;
ka piny ngʼiringʼiri, ka piny dwaro yuso, e kindeno ma mudho mako piny.
10 A gle, srete ga žena u odijelu kurvinskom i lukava srca,
Eka apoya nono dhakono nowuok mondo oromne, korwakore kaka ochot mopongʼ gi paro marach.
11 Plaha i pusta, kojoj noge ne mogu stajati kod kuæe,
En dhako ma wangʼe tek kendo maonge wichkuot, tiendene susni ma ok obed e ot;
12 Sad na polju, sad na ulici, kod svakoga ugla vrebaše.
sani onene e yo, to bangʼ sa matin en kuonde chokruok, kendo e kuonde mopondo duto oyudore.
13 I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reèe mu:
Omiyo nokwake mi onyodhe, gi wangʼ matek, nowachone niya:
14 Imam žrtve zahvalne, danas izvrših zavjete svoje;
“An gi misango mar lalruok e oda, kawuononi asechopo singruok maga.
15 Zato ti izidoh na susret da te tražim, i naðoh te.
Omiyo ne abiro mondo arom kodi, asemanyi to koro aseyudi!
16 Nastrla sam odar svoj pokrivaèima vezenijem i prostirkama Misirskim.
Asepedho kitandana gi suke mokikokiko moa Misri.
17 Okadila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom.
Asekiro moo e kitandana, gin modhi mangʼeny mangʼwe ngʼar gi mane-mane kod obala ndago.
18 Hajde da se opijamo ljubavlju do zore, da se veselimo milovanjem.
Bi, wadhi wayud mor mar hera nyaka piny ru, mondo wabed mamor ka wawinjo maber e hera!
19 Jer mi muž nije kod kuæe, otišao je na put daljni,
Chwora ok nitiere dala; osedhiyo e wuoth mabor.
20 Uzeo je sa sobom tobolac novèani, vratiæe se kuæi u odreðeni dan.
Nokawo mifukone mopongʼ gi pesa, kendo ok obi duogo dala nyaka bangʼ ndalo mogwarore.”
21 Navrati ga mnogim rijeèima, glatkim usnama odvuèe ga.
Kamano, dhakono nowuonde gi weche mamit; mi nohoye kendo odhi kode.
22 Otide za njom odmah kao što vo ide na klanje i kao bezumnik u puto da bude karan,
Gikanyono noluwe kodhi kode mana ka rwadh bwoch mitero kar yengʼo, kata ka mwanda madonjo e obeto
23 Dokle mu strijela ne probije jetru, kao što ptica leti u zamku ne znajuæi da joj je o život.
nyaka asere chwowe mahob chunye, kata ka winyo madhiyo e obadho ma ochikne, ka ok ongʼeyo ni ngimane ni e tho!
24 Zato dakle, djeco, poslušajte me, i pazite na rijeèi usta mojih.
Koro un yawuota winjauru, chikuru itu ne gima awacho.
25 Nemoj da zastranjuje srce tvoje na putove njezine, nemoj lutati po stazama njezinijem.
Kik uyie mondo chunyu odhi e yorene, kata bayo e yorene.
26 Jer je mnoge ranila i oborila, i mnogo je onijeh koje je sve pobila.
Oseketho ngima ji mangʼeny, kendo osemiyo ji mathoth mak kwanre otho.
