Poslovice 6
1 Sine moj, kad se podjemèiš za prijatelja svojega, i daš ruku svoju tuðincu,
Fili mi, si spoponderis pro amico tuo, defixisti apud extraneum manum tuam:
2 Vezao si se rijeèima usta svojih, uhvatio si se rijeèima usta svojih.
illaqueatus es verbis oris tui, et captus propriis sermonibus.
3 Zato uèini tako, sine moj, i oprosti se, jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, pripadni, i navali na bližnjega svojega.
Fac ergo quod dico, fili mi, et temetipsum libera, quia incidisti in manum proximi tui. Discurre, festina, suscita amicum tuum.
4 Ne daj sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema.
Ne dederis somnum oculis tuis, nec dormitent palpebræ tuæ.
5 Otmi se kao srna iz ruke lovcu, i kao ptica iz ruke ptièaru.
Eruere quasi damula de manu, et quasi avis de manu aucupis.
6 Idi k mravu, ljenivèe, gledaj putove njegove, i omudraj.
Vade ad formicam, o piger, et considera vias ejus, et disce sapientiam.
7 Nema voða ni upravitelja ni gospodara;
Quæ cum non habeat ducem, nec præceptorem, nec principem,
8 I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piæu svoju.
parat in æstate cibum sibi, et congregat in messe quod comedat.
9 Dokle æeš, ljenivèe, ležati? kad æeš ustati od sna svojega?
Usquequo, piger, dormies? quando consurges e somno tuo?
10 Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš,
Paululum dormies, paululum dormitabis, paululum conseres manus ut dormias;
11 Utom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan èovjek.
et veniet tibi quasi viator egestas, et pauperies quasi vir armatus. Si vero impiger fueris, veniet ut fons messis tua, et egestas longe fugiet a te.
12 Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima;
Homo apostata, vir inutilis, graditur ore perverso;
13 Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima;
annuit oculis, terit pede, digito loquitur,
14 Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu.
pravo corde machinatur malum, et omni tempore jurgia seminat.
15 Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka.
Huic extemplo veniet perditio sua, et subito conteretur, nec habebit ultra medicinam.
16 Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj:
Sex sunt quæ odit Dominus, et septimum detestatur anima ejus:
17 Oèi ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu,
oculos sublimes, linguam mendacem, manus effundentes innoxium sanguinem,
18 Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trèe na zlo,
cor machinans cogitationes pessimas, pedes veloces ad currendum in malum,
19 Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameæe svaðu meðu braæom.
proferentem mendacia testem fallacem, et eum qui seminat inter fratres discordias.
20 Èuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
Conserva, fili mi, præcepta patris tui, et ne dimittas legem matris tuæ.
21 Priveži ih sebi na srce zasvagda, i spuèi ih sebi oko grla.
Liga ea in corde tuo jugiter, et circumda gutturi tuo.
22 Kuda god poðeš, vodiæe te; kad zaspiš, èuvaæe te; kad se probudiš, razgovaraæe te;
Cum ambulaveris, gradiantur tecum; cum dormieris, custodiant te: et evigilans loquere cum eis.
23 Jer je zapovijest žižak, i nauka je vidjelo, i put je životni karanje koje pouèava;
Quia mandatum lucerna est, et lex lux, et via vitæ increpatio disciplinæ:
24 Da te èuvaju od zle žene, od jezika kojim laska žena tuða.
ut custodiant te a muliere mala, et a blanda lingua extraneæ.
25 Ne zaželi u srcu svom ljepote njezine, i nemoj da te uhvati vjeðama svojim.
Non concupiscat pulchritudinem ejus cor tuum, nec capiaris nutibus illius:
26 Jer sa žene kurve spada èovjek na komad hljeba, i žena pusta lovi dragocjenu dušu.
pretium enim scorti vix est unius panis, mulier autem viri pretiosam animam capit.
27 Hoæe li ko uzeti ognja u njedra a haljine da mu se ne upale?
Numquid potest homo abscondere ignem in sinu suo, ut vestimenta illius non ardeant?
28 Hoæe li ko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže?
aut ambulare super prunas, ut non comburantur plantæ ejus?
29 Tako biva onome koji ide k ženi bližnjega svojega; neæe biti bez krivice ko je se god dotakne.
sic qui ingreditur ad mulierem proximi sui, non erit mundus cum tetigerit eam.
30 Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, buduæi gladan;
Non grandis est culpa cum quis furatus fuerit: furatur enim ut esurientem impleat animam;
31 Nego kad ga uhvate plati samosedmo, da sve imanje doma svojega.
deprehensus quoque reddet septuplum, et omnem substantiam domus suæ tradet.
32 Ali ko uèini preljubu sa ženom, bezuman je, dušu svoju gubi ko tako èini;
Qui autem adulter est, propter cordis inopiam perdet animam suam;
33 Muke i ruga dopada, i sramota se njegova ne može izbrisati.
turpitudinem et ignominiam congregat sibi, et opprobrium illius non delebitur:
34 Jer je ljubavna sumnja žestoka u muža i ne štedi na dan osvete;
quia zelus et furor viri non parcet in die vindictæ,
35 Ne mari ni za kakav otkup, i ne prima ako æeš i mnogo darova davati.
nec acquiescet cujusquam precibus, nec suscipiet pro redemptione dona plurima.
