Poslovice 6
1 Sine moj, kad se podjemèiš za prijatelja svojega, i daš ruku svoju tuðincu,
Mi sone, if thou hast bihiyt for thi freend; thou hast fastned thin hoond at a straunger.
2 Vezao si se rijeèima usta svojih, uhvatio si se rijeèima usta svojih.
Thou art boundun bi the wordis of thi mouth; and thou art takun with thin owne wordis.
3 Zato uèini tako, sine moj, i oprosti se, jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, pripadni, i navali na bližnjega svojega.
Therfor, my sone, do thou that that Y seie, and delyuere thi silf; for thou hast fallun in to the hond of thi neiybore. Renne thou aboute, haste thou, reise thi freend;
4 Ne daj sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema.
yyue thou not sleep to thin iyen, nether thin iyeliddis nappe.
5 Otmi se kao srna iz ruke lovcu, i kao ptica iz ruke ptièaru.
Be thou rauyschid as a doo fro the hond; and as a bridde fro aspiyngis of the foulere.
6 Idi k mravu, ljenivèe, gledaj putove njegove, i omudraj.
O! thou slowe man, go to the `amte, ether pissemyre; and biholde thou hise weies, and lerne thou wisdom.
7 Nema voða ni upravitelja ni gospodara;
Which whanne he hath no duyk, nethir comaundour, nether prince;
8 I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piæu svoju.
makith redi in somer mete to hym silf, and gaderith togidere in heruest that, that he schal ete.
9 Dokle æeš, ljenivèe, ležati? kad æeš ustati od sna svojega?
Hou long schalt thou, slow man, slepe? whanne schalt thou rise fro thi sleep?
10 Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš,
A litil thou schalt slepe, a litil thou schalt nappe; a litil thou schalt ioyne togidere thin hondis, that thou slepe.
11 Utom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan èovjek.
And nedynesse, as a weigoere, schal come to thee; and pouert, as an armed man. Forsothe if thou art not slow, thi ripe corn schal come as a welle; and nedynesse schal fle fer fro thee.
12 Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima;
A man apostata, a man vnprofitable, he goith with a weiward mouth;
13 Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima;
he bekeneth with iyen, he trampith with the foot, he spekith with the fyngur,
14 Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu.
bi schrewid herte he ymagyneth yuel, and in al tyme he sowith dissenciouns.
15 Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka.
His perdicioun schal come to hym anoon, and he schal be brokun sodeynli; and he schal no more haue medecyn.
16 Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj:
Sixe thingis ben, whyche the Lord hatith; and hise soule cursith the seuenthe thing.
17 Oèi ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu,
Hiye iyen, a tunge liere, hondis schedinge out innocent blood,
18 Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trèe na zlo,
an herte ymagynynge worste thouytis, feet swifte to renne in to yuel,
19 Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameæe svaðu meðu braæom.
a man bringynge forth lesingis, a fals witnesse; and him that sowith discordis among britheren.
20 Èuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
Mi sone, kepe the comaundementis of thi fadir; and forsake not the lawe of thi modir.
21 Priveži ih sebi na srce zasvagda, i spuèi ih sebi oko grla.
Bynde thou tho continueli in thin herte; and cumpasse `to thi throte.
22 Kuda god poðeš, vodiæe te; kad zaspiš, èuvaæe te; kad se probudiš, razgovaraæe te;
Whanne thou goist, go tho with thee; whanne thou slepist, kepe tho thee; and thou wakynge speke with tho.
23 Jer je zapovijest žižak, i nauka je vidjelo, i put je životni karanje koje pouèava;
For the comaundement of God is a lanterne, and the lawe is liyt, and the blamyng of techyng is the weie of lijf;
24 Da te èuvaju od zle žene, od jezika kojim laska žena tuða.
`that the comaundementis kepe thee fro an yuel womman, and fro a flaterynge tunge of a straunge womman.
25 Ne zaželi u srcu svom ljepote njezine, i nemoj da te uhvati vjeðama svojim.
Thin herte coueite not the fairnesse of hir; nether be thou takun bi the signes of hir.
26 Jer sa žene kurve spada èovjek na komad hljeba, i žena pusta lovi dragocjenu dušu.
For the prijs of an hoore is vnnethe of o loof; but a womman takith the preciouse soule of a man.
27 Hoæe li ko uzeti ognja u njedra a haljine da mu se ne upale?
Whether a man mai hide fier in his bosum, that hise clothis brenne not;
28 Hoæe li ko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže?
ethir go on colis, and hise feet be not brent?
29 Tako biva onome koji ide k ženi bližnjega svojega; neæe biti bez krivice ko je se god dotakne.
So he that entrith to the wijf of his neiybore; schal not be cleene, whanne he hath touchid hir.
30 Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, buduæi gladan;
It is not greet synne, whanne a man stelith; for he stelith to fille an hungri soule.
31 Nego kad ga uhvate plati samosedmo, da sve imanje doma svojega.
And he takun schal yelde the seuenthe fold; and he schal yyue al the catel of his hous, and schal delyuere hym silf.
32 Ali ko uèini preljubu sa ženom, bezuman je, dušu svoju gubi ko tako èini;
But he that is avouter; schal leese his soule, for the pouert of herte.
33 Muke i ruga dopada, i sramota se njegova ne može izbrisati.
He gaderith filthe, and sclaundrith to hym silf; and his schenschip schal not be don awei.
34 Jer je ljubavna sumnja žestoka u muža i ne štedi na dan osvete;
For the feruent loue and strong veniaunce of the man schal not spare in the dai of veniaunce,
35 Ne mari ni za kakav otkup, i ne prima ako æeš i mnogo darova davati.
nether schal assente to the preieris of ony; nether schal take ful many yiftis for raunsum.
