Poslovice 31
1 Rijeèi cara Lemuila; sabrane rijeèi, kojima ga je uèila mati njegova.
Verba Lamuelis regis. Visio qua erudivit eum mater sua.
2 Šta, sine moj, šta, sine utrobe moje, i šta, sine zavjeta mojih?
Quid, dilecte mi? quid, dilecte uteri mei? quid, dilecte votorum meorum?
3 Ne daj krjeposti svoje ženama, ni putova svojih onima što satiru careve.
Ne dederis mulieribus substantiam tuam, et divitias tuas ad delendos reges.
4 Nije za careve, Lemuilo, nije za careve da piju vino, ni za knezove da piju silovito piæe,
Noli regibus, o Lamuel, noli regibus dare vinum, quia nullum secretum est ubi regnat ebrietas;
5 Da ne bi pijuæi zaboravio uredbe, i izmijenio pravicu kojemu nevoljniku.
et ne forte bibant, et obliviscantur judiciorum, et mutent causam filiorum pauperis.
6 Podajte silovito piæe onome koji hoæe da propadne, i vino onima koji su tužna srca;
Date siceram mœrentibus, et vinum his qui amaro sunt animo.
7 Neka se napije i zaboravi svoje siromaštvo, i da se više ne sjeæa svoje muke.
Bibant, et obliviscantur egestatis suæ, et doloris sui non recordentur amplius.
8 Otvoraj usta svoja za nijemoga, za stvar svijeh namijenjenijeh smrti.
Aperi os tuum muto, et causis omnium filiorum qui pertranseunt.
9 Otvoraj usta svoja, sudi pravo, daj pravicu nevoljnome i ubogome.
Aperi os tuum, decerne quod justum est, et judica inopem et pauperem.
10 Ko æe naæi vrsnu ženu? jer vrijedi više nego biser.
Mulierem fortem quis inveniet? procul et de ultimis finibus pretium ejus.
11 Oslanja se na nju srce muža njezina, i dobitka neæe nedostajati.
Confidit in ea cor viri sui, et spoliis non indigebit.
12 Èini mu dobro, a ne zlo, svega vijeka svojega.
Reddet ei bonum, et non malum, omnibus diebus vitæ suæ.
13 Traži vune i lana, i radi po volji rukama svojim.
Quæsivit lanam et linum, et operata est consilia manuum suarum.
14 Ona je kao laða trgovaèka, iz daleka donosi hranu svoju.
Facta est quasi navis institoris, de longe portans panem suum.
15 Ustaje dok je još noæ, daje hranu èeljadi svojoj i posao djevojkama svojim.
Et de nocte surrexit, deditque prædam domesticis suis, et cibaria ancillis suis.
16 Misli o njivi, i uzme je, od rada ruku svojih sadi vinograd.
Consideravit agrum, et emit eum; de fructu manuum suarum plantavit vineam.
17 Opasuje snagom bedra svoja i krijepi mišice svoje.
Accinxit fortitudine lumbos suos, et roboravit brachium suum.
18 Vidi kako joj je dobra radnja, ne gasi joj se noæu žižak.
Gustavit, et vidit quia bona est negotiatio ejus; non extinguetur in nocte lucerna ejus.
19 Rukama svojima maša se preslice, i prstima svojima drži vreteno.
Manum suam misit ad fortia, et digiti ejus apprehenderunt fusum.
20 Ruku svoju otvora siromahu, i pruža ruke ubogome.
Manum suam aperuit inopi, et palmas suas extendit ad pauperem.
21 Ne boji se snijega za svoju èeljad, jer sva èeljad njezina ima po dvoje haljine.
Non timebit domui suæ a frigoribus nivis; omnes enim domestici ejus vestiti sunt duplicibus.
22 Pokrivaèe sama sebi gradi, tako platno i skerlet odijelo joj je.
Stragulatam vestem fecit sibi; byssus et purpura indumentum ejus.
23 Zna se muž njezin na vratima kad sjedi sa starješinama zemaljskim.
Nobilis in portis vir ejus, quando sederit cum senatoribus terræ.
24 Košulje gradi i prodaje, i pojase daje trgovcu.
Sindonem fecit, et vendidit, et cingulum tradidit Chananæo.
25 Odijelo joj je krjepost i ljepota, i osmijeva se na vrijeme koje ide.
Fortitudo et decor indumentum ejus, et ridebit in die novissimo.
26 Usta svoja otvora mudro i na jeziku joj je nauka blaga.
Os suum aperuit sapientiæ, et lex clementiæ in lingua ejus.
27 Pazi na vladanje èeljadi svoje, i hljeba u lijenosti ne jede.
Consideravit semitas domus suæ, et panem otiosa non comedit.
28 Sinovi njezini podižu se i blagosiljaju je; muž njezin takoðer hvali je;
Surrexerunt filii ejus, et beatissimam prædicaverunt; vir ejus, et laudavit eam.
29 Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih nadvišuješ sve.
Multæ filiæ congregaverunt divitias; tu supergressa es universas.
30 Ljupkost je prijevarna i ljepota tašta; žena koja se boji Gospoda, ona zaslužuje pohvalu.
Fallax gratia, et vana est pulchritudo: mulier timens Dominum, ipsa laudabitur.
31 Podajte joj od ploda ruku njezinijeh, i neka je hvale na vratima djela njezina.
Date ei de fructu manuum suarum, et laudent eam in portis opera ejus.
