Poslovice 30
1 Rijeèi Agura sina Jakejeva; sabrane rijeèi toga èovjeka Itilu, Itilu i Ukalu.
Jakeh capa Agur kah ol he, Ithiel hlang, Ithiel neh Ukal taengah olphong olrhuh la om.
2 Ja sam luði od svakoga, i razuma èovjeèijega nema u mene.
Kai he hlang lakah ka kotalh ngawn cakhaw, hlang loh kai taengah yakmingnah khueh pawh.
3 Niti sam uèio mudrosti niti znam svetijeh stvari.
Cueihnah ka cang pawt dae, a cim mingnah te ka ming.
4 Ko je izašao na nebo i opet sišao? ko je skupio vjetar u pregršti svoje? ko je svezao vode u plašt svoj? ko je utvrdio sve krajeve zemlji? kako mu je ime? i kako je ime sinu njegovu? znaš li?
Ulae vaan la aka luei tih aka rhum? A kutnarhum dongah khohli aka buem te ulae? Himbai dongah tui aka cun te ulae? Diklai khobawt boeih aka thoh te ulae? A ming ta melae, a capa ming ta balae? na ming atah.
5 Sve su rijeèi Božije èiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj.
Pathen kah olthui boeih tah cilpoe la om. Amah dongah aka ying rhoek ham tah photling la a om pah.
6 Ništa ne dodaji k rijeèima njegovijem, da te ne ukori i ne naðeš se laža.
A ol te thap boeh, namah te n'tluung vetih na laithae phoe ve.
7 Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ:
Namah taeng lamkah te panit ni kam bih. Ka duek hlanah kai taengah hloh boeh.
8 Taštinu i rijeè lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom,
A poeyoek neh laithae ol tah kai taeng lamloh hla saeh. Kai taengah he khodaeng khaw, khuehtawn khaw m'pae boeh. Ka buhvae dongkah buhham mah kai n'cah mai.
9 Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega.
Ka kum vaengah tah ka basa vetih, “BOEIPA te unim,” vik ka ti tholh ve. Ka khawk vaengah ka huen vetih ka Pathen ming te ka pha tholh ve.
10 Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv.
A boei taeng, a boei taengah sal te thet pah boeh. Namah te thae m'phoei thil vetih, na boe ve.
11 Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje.
A napa kah cadilcahma aka tap loh a manu te khaw a uem noek moenih.
12 Ima rod koji misli da je èist, a od svoga kala nije opran.
A khawt te sil pawt dae, amah mikhmuh neh aka cim cadilcahma,
13 Ima rod koji drži visoko oèi svoje, i vjeðe mu se dižu uvis.
A mik neh mat pomsang uh tih, a mikkhu aka huel cadilcahma,
14 Ima rod kojemu su zubi maèevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge izmeðu ljudi.
A no te cunghang bangla, a pumcu te tumcaca bangla, diklai mangdaeng neh khodaeng hlang aka yoop cadilcahma,
15 Pijavica ima dvije kæeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i èetvrto nikad ne kaže: dosta:
Vawt canu rhoi loh, “M'pae, m'pae,” a ti. Pathum khaw cung rhoi pawh. Pali khaw, “Rhoeh coeng,” ti rhoi pawh.
16 Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta. (Sheol h7585)
Saelkhui neh caya kah a bung, tui aka hah pawh diklai, rhoeh aka ti tlaih pawh hmai pawn ni. (Sheol h7585)
17 Oko koje se ruga ocu i neæe da sluša matere, kljuvaæe ga gavrani s potoka i jesti orliæi.
A napa aka tamdaeng tih, a manu kah boengainah dongah aka hnoelrhoeng kah a mik tah, soklong vangak loh a koeih vetih atha ca loh a caak ni.
18 Troje mi je èudesno, i èetvrtoga ne razumijem:
Amih pathum mah kai ham tah khobaerhambae coeng dae, a pili phoeikah amih pali he khaw ka ming thai moenih.
19 Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora, i put èovjeèiji k djevojci.
Vaan ah atha kah longpuei, lungpang dongah rhul kah longpuei, tuitun tuilung kah sangpho longpuei, hula taengkah tongpa longpuei he ni.
20 Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, pa veli: nijesam uèinila zla.
Samphaih nu kah a khosing tah, a caak neh a ka a huih tih, “boethae ka saii pawh,” a ti.
21 Od troga se potresa zemlja, i èetvrtoga ne može podnijeti:
Diklai aka tlai sak pathum neh diklai loh a phueih thai pawh pali tah,
22 Od sluge, kad postane car, od bezumnika, kad se najede hljeba,
Sal te tloep a manghai vaengah, aka ang te buh a hah vaengah,
23 Od puštenice, kad se uda, od sluškinje kad naslijedi gospoðu svoju.
Rhukom te tloep a hmuhuet vaengah, imom loh a boeinu a pang vaengah,
24 Èetvoro ima maleno na zemlji, ali mudrije od mudaraca:
Amih pali he diklai hmankah a yit koek la om dae cueih rhoela cueih uh.
25 Mravi, koji su slab narod, ali opet pripravljaju u ljeto sebi hranu;
Lunghi he a pilnam khaw tlung pawt dae, khohal ah amamih caak te a soepsoei coeng.
26 Pitomi zeèevi, koji su nejak narod, ali opet u kamenu grade sebi kuæu;
Saphih khaw a pilnam te pilnu pawt dae, thaelpang khuiah a im a khueh.
27 Skakavci, koji nemaju cara, ali opet idu svi jatom;
Kaisih te manghai tal dae a pum la huek khong uh.
28 Pauk, koji rukama radi i u carskim je dvorima.
Imrhai loh kut neh na tuuk mai tih, amah tah manghai kah bawkim ah na om van bal.
29 Troje lijepo koraèa, i èetvrto lijepo hodi:
Khokan aka yanghoep pathum neh a caeh aka thuem pali tah amih ni.
30 Lav, najjaèi izmeðu zvjerova, koji ne uzmièe ni pred kim,
Sathueng tah Rhamsa boeih lakah tlung tih, a mikhmuh kah boeih tah mael tak pawh.
31 Konj opasan po bedrima ili jarac, i car na koga niko ne ustaje.
A cinghen aka caplawh maaetal neh manghai amah taengah aka bop rhoek.
32 Ako si ludovao ponesavši se ili si zlo mislio, metni ruku na usta.
Dangrhoek ham vaengah na tahah tih na mangtaeng akhaw na ka te na kut neh buem.
33 Kad se razbija mlijeko, izlazi maslo; i ko jako nos utire, izgoni krv; tako ko draži na gnjev, zameæe svaðu.
Suktui a ken vaengah suknaeng la poeh. Hnarhong a pai vaengah thii long. Thintoek a phul vaengah tuituknah la coeng.
