Poslovice 29
1 Èovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput æe propasti, da neæe biti lijeka.
Viro qui corripientem dura cervice contemnit, repentinus ei superveniet interitus, et eum sanitas non sequetur.
2 Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod.
In multiplicatione justorum lætabitur vulgus; cum impii sumpserint principatum, gemet populus.
3 Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro.
Vir qui amat sapientiam lætificat patrem suum; qui autem nutrit scorta perdet substantiam.
4 Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je.
Rex justus erigit terram; vir avarus destruet eam.
5 Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem.
Homo qui blandis fictisque sermonibus loquitur amico suo rete expandit gressibus ejus.
6 U grijehu je zla èovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se.
Peccantem virum iniquum involvet laqueus, et justus laudabit atque gaudebit.
7 Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna.
Novit justus causam pauperum; impius ignorat scientiam.
8 Potsmjevaèi raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev.
Homines pestilentes dissipant civitatem; sapientes vero avertunt furorem.
9 Mudar èovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira.
Vir sapiens si cum stulto contenderit, sive irascatur, sive rideat, non inveniet requiem.
10 Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu.
Viri sanguinum oderunt simplicem; justi autem quærunt animam ejus.
11 Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag.
Totum spiritum suum profert stultus; sapiens differt, et reservat in posterum.
12 Koji knez sluša lažne rijeèi, sve su mu sluge bezbožne.
Princeps qui libenter audit verba mendacii, omnes ministros habet impios.
13 Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oèi.
Pauper et creditor obviaverunt sibi: utriusque illuminator est Dominus.
14 Koji car pravo sudi siromasima, njegov æe prijesto stajati dovijeka.
Rex qui judicat in veritate pauperes, thronus ejus in æternum firmabitur.
15 Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju.
Virga atque correptio tribuit sapientiam; puer autem qui dimittitur voluntati suæ confundit matrem suam.
16 Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici æe vidjeti propast njihovu.
In multiplicatione impiorum multiplicabuntur scelera, et justi ruinas eorum videbunt.
17 Karaj sina svojega, i smiriæe te, i uèiniæe milinu duši tvojoj.
Erudi filium tuum, et refrigerabit te, et dabit delicias animæ tuæ.
18 Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu!
Cum prophetia defecerit, dissipabitur populus; qui vero custodit legem beatus est.
19 Rijeèima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša.
Servus verbis non potest erudiri, quia quod dicis intelligit, et respondere contemnit.
20 Jesi li vidio èovjeka nagla u besjedi svojoj? više ima nadanja od bezumna nego od njega.
Vidisti hominem velocem ad loquendum? stultitia magis speranda est quam illius correptio.
21 Ako ko mazi slugu od malena, on æe najposlije biti sin.
Qui delicate a pueritia nutrit servum suum postea sentiet eum contumacem.
22 Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, i ko je naprasit, mnogo griješi.
Vir iracundus provocat rixas, et qui ad indignandum facilis est erit ad peccandum proclivior.
23 Oholost ponižuje èovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu.
Superbum sequitur humilitas, et humilem spiritu suscipiet gloria.
24 Ko dijeli s lupežem, mrzi na svoju dušu, èuje prokletstvo i ne prokazuje.
Qui cum fure participat odit animam suam; adjurantem audit, et non indicat.
25 Strašiv èovjek meæe sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biæe u visokom zaklonu.
Qui timet hominem cito corruet; qui sperat in Domino sublevabitur.
26 Mnogi traže lice vladaoèevo, ali je od Gospoda sud svakome.
Multi requirunt faciem principis, et judicium a Domino egreditur singulorum.
27 Pravednima je mrzak nepravednik, a bezbožniku je mrzak ko pravo hodi.
Abominantur justi virum impium, et abominantur impii eos qui in recta sunt via. Verbum custodiens filius extra perditionem erit.
