Poslovice 28
1 Bježe bezbožnici kad ih niko ne goni, a pravednici su kao laviæi bez straha.
Fugit impius nemine persequente; justus autem, quasi leo confidens, absque terrore erit.
2 Kad se u zemlji zla èine, nastaju joj mnogi knezovi; ali kad se naðe èovjek razuman i vješt, ostaje dugo.
Propter peccata terræ multi principes ejus; et propter hominis sapientiam, et horum scientiam quæ dicuntur, vita ducis longior erit.
3 Èovjek siromah koji èini krivo ubogima jest kao silan dažd iza kojega nestaje hljeba.
Vir pauper calumnians pauperes similis est imbri vehementi in quo paratur fames.
4 Koji ostavljaju zakon, hvale bezbožnike; a koji drže zakon, protive im se.
Qui derelinquunt legem laudant impium; qui custodiunt, succenduntur contra eum.
5 Zli ljudi ne razumiju što je pravo; a koji traže Gospoda, razumiju sve.
Viri mali non cogitant judicium; qui autem inquirunt Dominum animadvertunt omnia.
6 Bolji je siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj nego ko ide krivijem putovima ako je i bogat.
Melior est pauper ambulans in simplicitate sua quam dives in pravis itineribus.
7 Ko èuva zakon, sin je razuman; a ko se druži s izjelicama, sramoti oca svojega.
Qui custodit legem filius sapiens est; qui autem comessatores pascit confundit patrem suum.
8 Ko umnožava dobro svoje ujmom i pridavkom, sabira onome koji æe razdavati siromasima.
Qui coacervat divitias usuris et fœnore, liberali in pauperes congregat eas.
9 Ko odvraæa uho svoje da ne èuje zakona, i molitva je njegova mrska.
Qui declinat aures suas ne audiat legem, oratio ejus erit execrabilis.
10 Ko zavodi prave na zao put, pašæe u jamu svoju, a bezazleni naslijediæe dobro.
Qui decipit justos in via mala, in interitu suo corruet, et simplices possidebunt bona ejus.
11 Bogat èovjek misli da je mudar, ali razuman siromah ispituje ga.
Sapiens sibi videtur vir dives; pauper autem prudens scrutabitur eum.
12 Kad se raduju pravedni, velika je slava; a kad se podižu bezbožnici, traži se èovjek.
In exsultatione justorum multa gloria est; regnantibus impiis, ruinæ hominum.
13 Ko krije prijestupe svoje, neæe biti sreæan; a ko priznaje i ostavlja, dobiæe milost.
Qui abscondit scelera sua non dirigetur; qui autem confessus fuerit et reliquerit ea, misericordiam consequetur.
14 Blago èovjeku koji se svagda boji; a ko je tvrdoglav, upada u zlo.
Beatus homo qui semper est pavidus; qui vero mentis est duræ corruet in malum.
15 Bezbožnik koji vlada narodom siromašnijem, lav je koji rièe i medvjed gladan.
Leo rugiens et ursus esuriens, princeps impius super populum pauperem.
16 Knez bez razuma èini mnogo nepravde, a koji mrzi na lakomstvo, živjeæe dugo.
Dux indigens prudentia multos opprimet per calumniam; qui autem odit avaritiam, longi fient dies ejus.
17 Èovjek koji èini nasilje krvi ljudskoj, bježaæe do groba, a niko ga neæe zadržati.
Hominem qui calumniatur animæ sanguinem, si usque ad lacum fugerit, nemo sustinet.
18 Ko hodi u bezazlenosti, spašæe se; a ko je opak na putovima, pašæe u jedan mah.
Qui ambulat simpliciter salvus erit; qui perversis graditur viis concidet semel.
19 Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, nasitiæe se sirotinje.
Qui operatur terram suam satiabitur panibus; qui autem sectatur otium replebitur egestate.
20 Èovjek vjeran obiluje blagoslovima; a ko nagli da se obogati, neæe biti bez krivice.
Vir fidelis multum laudabitur; qui autem festinat ditari non erit innocens.
21 Nije dobro gledati ko je ko, jer za zalogaj hljeba èovjek æe uèiniti zlo.
Qui cognoscit in judicio faciem non bene facit; iste et pro buccella panis deserit veritatem.
22 Nagli da se obogati èovjek zavidljiv, a ne zna da æe mu doæi siromaštvo.
Vir qui festinat ditari, et aliis invidet, ignorat quod egestas superveniet ei.
23 Ko ukorava èovjeka naæi æe poslije veæu milost nego koji laska jezikom.
Qui corripit hominem gratiam postea inveniet apud eum, magis quam ille qui per linguæ blandimenta decipit.
24 Ko krade oca svojega i mater svoju, i govori: nije grijeh, on je drug krvniku.
Qui subtrahit aliquid a patre suo et a matre, et dicit hoc non esse peccatum, particeps homicidæ est.
25 Oholi zameæe svaðu; a ko se uzda u Gospoda, izobilovaæe.
Qui se jactat et dilatat, jurgia concitat; qui vero sperat in Domino sanabitur.
26 Ko se uzda u svoje srce, bezuman je; a ko hodi mudro, izbaviæe se.
Qui confidit in corde suo stultus est; qui autem graditur sapienter, ipse salvabitur.
27 Ko daje siromahu, neæe mu nedostajati; a ko odvraæa oèi svoje, biæe mu mnogo kletava.
Qui dat pauperi non indigebit; qui despicit deprecantem sustinebit penuriam.
28 Kad se podižu bezbožnici, sakriva se èovjek; a kad ginu, umnožavaju se pravedni.
Cum surrexerint impii, abscondentur homines; cum illi perierint, multiplicabuntur justi.
