< Poslovice 28 >
1 Bježe bezbožnici kad ih niko ne goni, a pravednici su kao laviæi bez straha.
Opaki bježe i kad ih nitko ne progoni, a pravednici su neustrašivi kao mladi lav.
2 Kad se u zemlji zla èine, nastaju joj mnogi knezovi; ali kad se naðe èovjek razuman i vješt, ostaje dugo.
Kad se u zemlji griješi, mnogi su joj knezovi, a s čovjekom razumnim i umnim uprava je postojana.
3 Èovjek siromah koji èini krivo ubogima jest kao silan dažd iza kojega nestaje hljeba.
Čovjek opak koji tlači ubogoga - kiša je razorna poslije koje kruha nema.
4 Koji ostavljaju zakon, hvale bezbožnike; a koji drže zakon, protive im se.
Koji zapuštaju Zakon, veličaju opake, a koji se drže Zakona, protive im se.
5 Zli ljudi ne razumiju što je pravo; a koji traže Gospoda, razumiju sve.
Zli ljudi ne razumiju pravice, a koji traže Jahvu, razumiju sve.
6 Bolji je siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj nego ko ide krivijem putovima ako je i bogat.
Bolji je siromah koji živi bezazleno nego bogataš koji kroči krivim putem.
7 Ko èuva zakon, sin je razuman; a ko se druži s izjelicama, sramoti oca svojega.
Tko se drži Zakona, razuman je sin, a tko se druži s izbjeglicama, sramoti oca svoga.
8 Ko umnožava dobro svoje ujmom i pridavkom, sabira onome koji æe razdavati siromasima.
Tko umnožava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga onomu tko je milostiv ubogima.
9 Ko odvraæa uho svoje da ne èuje zakona, i molitva je njegova mrska.
Tko uklanja uho svoje da ne sluša Zakona, i molitva je njegova mrska.
10 Ko zavodi prave na zao put, pašæe u jamu svoju, a bezazleni naslijediæe dobro.
Tko zavodi poštene na put zao, past će u jamu svoju, a pošteni će baštiniti sreću.
11 Bogat èovjek misli da je mudar, ali razuman siromah ispituje ga.
Bogat se čovjek čini sebi mudrim, ali će ga razuman siromah raskrinkati.
12 Kad se raduju pravedni, velika je slava; a kad se podižu bezbožnici, traži se èovjek.
Velika je slava kad se raduju pravednici, a kad se dižu opaki, ljudi se kriju.
13 Ko krije prijestupe svoje, neæe biti sreæan; a ko priznaje i ostavlja, dobiæe milost.
Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.
14 Blago èovjeku koji se svagda boji; a ko je tvrdoglav, upada u zlo.
Blago čovjeku uvijek bojaznu, jer čovjek okorjela srca zapada u nesreću.
15 Bezbožnik koji vlada narodom siromašnijem, lav je koji rièe i medvjed gladan.
Lav koji riče i gladan medvjed: takav je opak vladalac siromašnu narodu.
16 Knez bez razuma èini mnogo nepravde, a koji mrzi na lakomstvo, živjeæe dugo.
Nerazuman knez čini mnoga nasilja, a koji mrzi lakomost, dugo živi.
17 Èovjek koji èini nasilje krvi ljudskoj, bježaæe do groba, a niko ga neæe zadržati.
Onaj koga tišti krvna krivica, do groba bježi: ne zaustavljajte ga.
18 Ko hodi u bezazlenosti, spašæe se; a ko je opak na putovima, pašæe u jedan mah.
Spasava se tko živi pravedno, tko se koleba između dva puta, propada na jednom od njih.
19 Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, nasitiæe se sirotinje.
Tko obrađuje svoju zemlju, nasitit će se kruha, a tko trči za tlapnjama, nasitit će se siromaštva.
20 Èovjek vjeran obiluje blagoslovima; a ko nagli da se obogati, neæe biti bez krivice.
Čestit čovjek stječe blagoslov, a tko hrli za bogatstvom, ne ostaje bez kazne.
21 Nije dobro gledati ko je ko, jer za zalogaj hljeba èovjek æe uèiniti zlo.
Ne valja biti pristran na sudu, jer i za zalogaj kruha čovjek čini zlo.
22 Nagli da se obogati èovjek zavidljiv, a ne zna da æe mu doæi siromaštvo.
Pohlepnik hrli za bogatstvom, a ne zna da će ga stići oskudica.
23 Ko ukorava èovjeka naæi æe poslije veæu milost nego koji laska jezikom.
Tko kori čovjeka, nalazi poslije veću milost nego onaj koji laska jezikom.
24 Ko krade oca svojega i mater svoju, i govori: nije grijeh, on je drug krvniku.
Tko pljačka oca svoga i majku svoju i veli: “Nije grijeh”, drug je razbojniku.
25 Oholi zameæe svaðu; a ko se uzda u Gospoda, izobilovaæe.
Lakomac zameće svađu, a tko se uzda u Jahvu, uspjet će.
26 Ko se uzda u svoje srce, bezuman je; a ko hodi mudro, izbaviæe se.
Bezuman je tko se uzda u svoje srce, a spasava se tko živi mudro.
27 Ko daje siromahu, neæe mu nedostajati; a ko odvraæa oèi svoje, biæe mu mnogo kletava.
Tko daje siromahu, ne trpi oskudicu; a tko odvraća oči svoje, bit će proklet.
28 Kad se podižu bezbožnici, sakriva se èovjek; a kad ginu, umnožavaju se pravedni.
Kad se dižu opaki, ljudi se kriju, a kad propadaju, tad se množe pravednici.