Poslovice 25
1 I ovo su prièe Solomunove koje sabraše ljudi Jezekije cara Judina.
Hæ quoque parabolæ Salomonis, quas transtulerunt viri Ezechiæ regis Iuda.
2 Slava je Božija skrivati stvar, a slava je carska istraživati stvar.
Gloria Dei est celare verbum, et gloria regum investigare sermonem.
3 Visina nebu i dubina zemlji i srce carevima ne može se dosegnuti.
Cælum sursum, et terra deorsum, et cor regum inscrutabile.
4 Uzmi od srebra trosku, i izaæi æe livcu zaklad.
Aufer rubiginem de argento, et egredietur vas purissimum:
5 Uzmi bezbožnika ispred cara, i utvrdiæe se pravdom prijesto njegov.
Aufer impietatem de vultu regis, et firmabitur iustitia thronus eius.
6 Ne velièaj se pred carem i ne staj na mjesto gdje stoje vlastelji.
Ne gloriosus appareas coram rege, et in loco magnorum ne steteris.
7 Jer je bolje da ti se kaže: hodi gore, nego da te ponize pred knezom da vidiš svojim oèima.
Melius est enim ut dicatur tibi: Ascende huc; quam ut humilieris coram principe.
8 Ne idi odmah da se preš, gledaj šta bi èinio napošljetku ako bi te osramotio bližnji tvoj.
Quæ viderunt oculi tui, ne proferas in iurgio cito: ne postea emendare non possis, cum dehonestaveris amicum tuum.
9 Raspravi stvar svoju s bližnjim svojim, ali tuðe tajne ne otkrivaj,
Causam tuam tracta cum amico tuo, et secretum extraneo ne reveles:
10 Da te ne bi psovao ko èuje, i sramota tvoja da ne bi ostala na tebi.
ne forte insultet tibi cum audierit, et exprobrare non cesset. Gratia et amicitia liberant: quas tibi serva, ne exprobrabilis fias.
11 Zlatne jabuke u srebrnijem sudima jesu zgodne rijeèi.
Mala aurea in lectis argenteis, qui loquitur verbum in tempore suo.
12 Zlatna je grivna i nakit od najboljega zlata mudri karaè onome koji sluša.
Inauris aurea, et margaritum fulgens, qui arguit sapientem, et aurem obedientem.
13 Vjeran je poslanik kao studen šnježna o žetvi onima koji ga pošlju, i rashlaðuje dušu svojim gospodarima.
Sicut frigus nivis in die messis, ita legatus fidelis ei, qui misit eum, animam ipsius requiescere facit.
14 Ko se hvali darom lažnijem, on je kao oblaci i vjetar bez dažda.
Nubes, et ventus, et pluviæ non sequentes, vir gloriosus, et promissa non complens.
15 Strpljenjem se ublažava knez, i mek jezik lomi kosti.
Patientia lenietur princeps, et lingua mollis confringet duritiam.
16 Kad naðeš med, jedi koliko ti je dosta, da ne bi najedavši ga se izbljuvao ga.
Mel invenisti, comede quod sufficit tibi, ne forte satiatus evomas illud.
17 Rijetko neka ti noga stupa u kuæu bližnjega tvojega, da ne bi nasitivši se tebe omrzao na te.
Subtrahe pedem tuum de domo proximi tui, nequando satiatus oderit te.
18 Ko god govori lažno svjedoèanstvo na bližnjega svojega, on je kao malj i maè i oštra strijela.
Iaculum, et gladius, et sagitta acuta, homo qui loquitur contra proximum suum falsum testimonium.
19 Uzdanje je u nevjernika u nevolji zub slomljen i noga uganuta.
Dens putridus, et pes lassus, qui sperat super infideli in die angustiæ,
20 Ko pjeva pjesme žalosnom srcu, on je kao onaj koji svlaèi haljinu na zimi, i kao ocat na salitru.
et amittit pallium in die frigoris. Acetum in nitro, qui cantat carmina cordi pessimo. Sicut tinea vestimento, et vermis ligno: ita tristitia viri nocet cordi.
21 Ako je gladan nenavidnik tvoj, nahrani ga hljeba, i ako je žedan, napoj ga vode.
Si esurierit inimicus tuus, ciba illum: si sitierit, da ei aquam bibere:
22 Jer æeš živo ugljevlje zgrnuti na glavu njegovu, i Gospod æe ti platiti.
prunas enim congregabis super caput eius, et Dominus reddet tibi.
23 Sjeverni vjetar nosi dažd, a potajni jezik lice srdito.
Ventus aquilo dissipat pluvias, et facies tristis linguam detrahentem.
24 Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj.
Melius est sedere in angulo domatis, quam cum muliere litigiosa, et in domo communi.
25 Dobar je glas iz daljne zemlje kao studena voda žednoj duši.
Aqua frigida animæ sitienti, et nuncius bonus de terra longinqua.
26 Pravednik koji pada pred bezbožnikom jest kao izvor nogama zamuæen i kao studenac pokvaren.
Fons turbatus pede, et vena corrupta, iustus cadens coram impio.
27 Jesti mnogo meda nije dobro, i istraživati slavu nije slavno.
Sicut qui mel multum comedit, non est ei bonum: sic qui scrutator est maiestatis, opprimetur a gloria.
28 Ko nema vlasti nad duhom svojim, on je grad razvaljen bez zidova.
Sicut urbs patens et absque murorum ambitu, ita vir, qui non potest in loquendo cohibere spiritum suum.
