Poslovice 24
1 Ne zavidi zlijem ljudima niti želi da si s njima.
Ne æmuleris viros malos, nec desideres esse cum eis:
2 Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci.
quia rapinas meditatur mens eorum, et fraudes labia eorum loquuntur.
3 Mudrošæu se zida kuæa i razumom utvrðuje se.
Sapientia ædificabitur domus, et prudentia roborabitur.
4 I znanjem se pune klijeti svakoga blaga i dragocjena i mila.
In doctrina replebuntur cellaria, universa substantia pretiosa et pulcherrima.
5 Mudar je èovjek jak, i razuman je èovjek silan snagom.
Vir sapiens fortis est, et vir doctus robustus et validus:
6 Jer mudrijem savjetom ratovaæeš, i izbavljenje je u mnoštvu savjetnika.
quia cum dispositione initur bellum, et erit salus ubi multa consilia sunt.
7 Visoke su bezumnome mudrosti; neæe otvoriti usta svojih na vratima.
Excelsa stulto sapientia; in porta non aperiet os suum.
8 Ko misli zlo èiniti zvaæe se zlikovac.
Qui cogitat mala facere stultus vocabitur:
9 Misao bezumnikova grijeh je, i potsmjevaè je gad ljudski.
cogitatio stulti peccatum est, et abominatio hominum detractor.
10 Ako kloneš u nevolji, skratiæe ti se sila.
Si desperaveris lassus in die angustiæ, imminuetur fortitudo tua.
11 Izbavljaj pohvatane na smrt; i koje hoæe da pogube, nemoj se ustegnuti od njih.
Erue eos qui ducuntur ad mortem, et qui trahuntur ad interitum, liberare ne cesses.
12 Ako li reèeš: gle, nijesmo znali za to; neæe li razumjeti onaj koji ispituje srca, i koji èuva dušu tvoju neæe li doznati i platiti svakome po djelima njegovijem?
Si dixeris: Vires non suppetunt; qui inspector est cordis ipse intelligit: et servatorem animæ tuæ nihil fallit, reddetque homini juxta opera sua.
13 Sine moj, jedi med, jer je dobar, i sat, jer je sladak grlu tvojemu.
Comede, fili mi, mel, quia bonum est, et favum dulcissimum gutturi tuo.
14 Tako æe biti poznanje mudrosti duši tvojoj, kad je naðeš; i biæe plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti.
Sic et doctrina sapientiæ animæ tuæ: quam cum inveneris, habebis in novissimis spem, et spes tua non peribit.
15 Bezbožnièe, ne vrebaj oko stana pravednikova, i ne kvari mu poèivanja.
Ne insidieris, et quæras impietatem in domo justi, neque vastes requiem ejus.
16 Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane, a bezbožnici propadaju u zlu.
Septies enim cadet justus, et resurget: impii autem corruent in malum.
17 Kad padne neprijatelj tvoj, nemoj se radovati, i kad propadne, neka ne igra srce tvoje.
Cum ceciderit inimicus tuus ne gaudeas, et in ruina ejus ne exsultet cor tuum:
18 Jer bi vidio Gospod i ne bi mu bilo milo, i obratio bi gnjev svoj od njega na tebe.
ne forte videat Dominus, et displiceat ei, et auferat ab eo iram suam.
19 Nemoj se žestiti radi nevaljalaca, nemoj zavidjeti bezbožnicima.
Ne contendas cum pessimis, nec æmuleris impios:
20 Jer nema plate nevaljalcu, žižak æe se bezbožnicima ugasiti.
quoniam non habent futurorum spem mali, et lucerna impiorum extinguetur.
21 Boj se Gospoda, sine moj, i cara, i ne miješaj se s nemirnicima.
Time Dominum, fili mi, et regem, et cum detractoribus non commiscearis:
22 Jer æe se ujedanput podignuti pogibao njihova, a ko zna propast koja ide od obojice?
quoniam repente consurget perditio eorum, et ruinam utriusque quis novit?
23 I ovo je za mudarce: gledati ko je ko na sudu nije dobro.
Hæc quoque sapientibus. Cognoscere personam in judicio non est bonum.
24 Ko govori bezbožniku: pravedan si, njega æe proklinjati ljudi i mrziæe na nj narodi.
Qui dicunt impio: Justus es: maledicent eis populi, et detestabuntur eos tribus.
25 A koji ga karaju, oni æe biti mili, i doæi æe na njih blagoslov dobrijeh.
Qui arguunt eum laudabuntur, et super ipsos veniet benedictio.
26 Ko govori rijeèi istinite, u usta ljubi.
Labia deosculabitur qui recta verba respondet.
27 Uredi svoj posao na polju, i svrši svoje na njivi, potom i kuæu svoju zidaj.
Præpara foris opus tuum, et diligenter exerce agrum tuum, ut postea ædifices domum tuam.
28 Ne budi svjedok na bližnjega svojega bez razloga, i ne varaj usnama svojima.
Ne sis testis frustra contra proximum tuum, nec lactes quemquam labiis tuis.
29 Ne govori: kako je on meni uèinio tako æu ja njemu uèiniti; platiæu ovom èovjeku po djelu njegovu.
Ne dicas: Quomodo fecit mihi, sic faciam ei; reddam unicuique secundum opus suum.
30 Iðah mimo njivu èovjeka lijena i mimo vinograd èovjeka bezumna;
Per agrum hominis pigri transivi, et per vineam viri stulti:
31 I gle, bješe sve zaraslo u trnje i sve pokrio èkalj, i ograda im kamena razvaljena.
et ecce totum repleverant urticæ, et operuerant superficiem ejus spinæ, et maceria lapidum destructa erat.
32 I vidjevši uzeh na um, i gledah i pouèih se.
Quod cum vidissem, posui in corde meo, et exemplo didici disciplinam.
33 Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da poèineš,
Parum, inquam, dormies, modicum dormitabis; pauxillum manus conseres ut quiescas:
34 U tom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik, i oskudica tvoja kao oružan èovjek.
et veniet tibi quasi cursor egestas, et mendicitas quasi vir armatus.
