Poslovice 2
1 Sine moj, ako primiš rijeèi moje, i zapovijesti moje sahraniš kod sebe,
Fili mi, si susceperis sermones meos, et mandata mea absconderis penes te,
2 Da pazi uho tvoje na mudrost, i prigneš srce svoje k razumu,
ut audiat sapientiam auris tua: inclina cor tuum ad cognoscendam prudentiam.
3 Ako prizoveš mudrost, i k razumu podigneš glas svoj,
Si enim sapientiam invocaveris, et inclinaveris cor tuum prudentiae:
4 Ako ga ustražiš kao srebro, i kao sakriveno blago ako dobro ustražiš;
si quaesieris eam quasi pecuniam, et sicut thesauros effoderis illam:
5 Tada æeš razumjeti strah Gospodnji, i poznanje Božije naæi æeš.
tunc intelliges timorem Domini, et scientiam Dei invenies:
6 Jer Gospod daje mudrost, iz njegovijeh usta dolazi znanje i razum.
quia Dominus dat sapientiam: et ex ore eius prudentia, et scientia.
7 Èuva pravima što doista jest, štit je onima koji hode u bezazlenosti,
Custodiet rectorum salutem, et proteget gradientes simpliciter,
8 Da bi se držali staza pravijeh, a on èuva put svetaca svojih.
servans semitas iustitiae, et vias sanctorum custodiens.
9 Tada æeš razumjeti pravdu i sud i što je pravo, i svaki dobri put.
Tunc intelliges iustitiam, et iudicium, et aequitatem, et omnem semitam bonam.
10 Kad doðe mudrost u srce tvoje, i znanje omili duši tvojoj,
Si intraverit sapientia cor tuum, et scientia animae tuae placuerit:
11 Pomnjivost æe paziti na te, razum æe te èuvati,
consilium custodiet te, et prudentia servabit te,
12 Izbavljajuæi te od zla puta, od ljudi koji govore opake stvari,
ut eruaris a via mala, et ab homine, qui perversa loquitur:
13 Koji ostavljaju prave pute da idu putovima mraènijem,
qui relinquunt iter rectum, et ambulant per vias tenebrosas:
14 Koji se raduju zlo èineæi, i igraju u zlijem opaèinama;
qui laetantur cum malefecerint, et exultant in rebus pessimis:
15 Kojih su putovi krivi, i sami su opaki na stazama svojim;
quorum viae perversae sunt, et infames gressus eorum.
16 Izbavljajuæi te od žene tuðe, od tuðinke, koja laska svojim rijeèima,
Ut eruaris a muliere aliena, et ab extranea, quae mollit sermones suos,
17 Koja ostavlja voða mladosti svoje, i zaboravlja zavjet Boga svojega.
et relinquit ducem pubertatis suae,
18 Jer k smrti vodi dom njezin, i k mrtvima staze njezine.
et pacti Dei sui oblita est. inclinata est enim ad mortem domus eius, et ad inferos semitae ipsius. (questioned)
19 Ko god uðe k njoj ne vraæa se, niti izlazi na put životni.
omnes, qui ingrediuntur ad eam, non revertentur, nec apprehendent semitas vitae.
20 Zato hodi putem dobrijeh, i drži se staza pravednièkih.
Ut ambules in via bona: et calles iustorum custodias.
21 Jer æe pravednici nastavati na zemlji, i bezazleni æe ostati na njoj.
Qui enim recti sunt, habitabunt in terra, et simplices permanebunt in ea.
22 A bezbožni æe se istrijebiti sa zemlje, i bezakonici æe se išèupati iz nje.
Impii vero de terra perdentur: et qui inique agunt, auferentur ex ea.
