< Poslovice 18 >
1 Èovjek samovoljan traži što je njemu milo i miješa se u svašta.
2 Bezumniku nije mio razum nego da se javlja srce njegovo.
3 Kad doðe bezbožnik, doðe i rug, i prijekor sa sramotom.
4 Rijeèi su iz usta èovjeèijih duboka voda, izvor je mudrosti potok koji se ražljeva.
5 Nije dobro gledati bezbožniku ko je, da se uèini krivo pravomu na sudu.
6 Usne bezumnikove pristaju u svaðu, i usta njegova dozivlju boj.
7 Bezumniku su usta njegova pogibao, i usne njegove pruglo duši njegovoj.
8 Rijeèi su opadaèeve kao izbijenijeh, ali slaze unutra u trbuh.
9 I ko je nemaran u poslu svom brat je raspikuæi.
10 Tvrda je kula ime Gospodnje, k njemu æe uteæi pravednik, i biæe u visokom zaklonu.
11 Bogatstvo je bogatome jak grad i kao visok zid u njegovoj misli.
12 Pred propast podiže se srce èovjeku, a prije slave ide smjernost.
13 Ko odgovara prije nego èuje, to mu je ludost i sramota.
14 Duh èovjeèji snosi bol svoj; a duh oboren ko æe podignuti?
15 Srce razumna èovjeka dobavlja znanje, i uho mudrijeh traži znanje.
16 Dar èovjeku širi mjesto i vodi ga pred vlastelje.
17 Pravedan se èini ko je prvi u svojoj raspri, ali kad doðe bližnji njegov, ispituje se.
18 Raspre prekida ždrijeb, i izmeðu silnijeh rasuðuje.
19 Uvrijeðen je brat kao tvrd grad, i svaða je kao prijevornica na dvoru.
20 Svakomu se trbuh siti plodom usta njegovijeh, dohotkom od usana svojih siti se.
21 Smrt je i život u vlasti jeziku, i ko ga miluje, ješæe plod njegov.
22 Ko je našao ženu, našao je dobro i dobio ljubav od Gospoda.
23 Siromah govori moleæi, a bogat odgovara oštro.
24 Ko ima prijatelja, valja da postupa prijateljski, jer ima prijatelja vjernijih od brata.