Poslovice 17
1 Bolji je zalogaj suha hljeba s mirom nego kuæa puna poklane stoke sa svaðom.
Hàmake ty pilipito’e maike am-pianjiñañe, ta ty anjomba lifo-takataka mitraoke falaiñañe.
2 Razuman sluga biæe gospodar nad sinom sramotnijem i s braæom æe dijeliti našljedstvo.
Ty ondevo mitoloñ’ an-kahiti’e ty hifehe ty anake mahasalatse, ie hifanjara lova aman-droahalahy.
3 Topionica je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Gospod.
Tranaheñe an-tsinihara ty volafoty naho an-daforo ty volamena, vaho Iehovà ro mpitsòk’ arofo.
4 Zao èovjek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan.
Mañaon-tsoñin-tsereheñe ty lo-tsereke, tsatsihe’ i remborake ty lela manivetive.
5 Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreæi, neæe ostati bez kara.
Mañìnje i Andrianamboatse aze t’ie mañinje o rarakeo; tsy ho po-lafa ty mitohàke ami’ty hankàñe.
6 Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi.
Sabakan-engen-droanjia o afe’eo, vaho enge’ o anakeo o rae’eo.
7 Ne prilièi bezumnom visoka besjeda, akamoli knezu lažljiva besjeda.
Tsy mañeva i dagola ty enta-soa-fehe; lombolombo izay ty soñy vìlañe an-droandriañe.
8 Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje.
Vatosoa am-pihainom-pahazo aze ty falalàñe, mampitombo mb’atia mb’aroa.
9 Ko pokriva prijestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje.
Mpipay hatea ty mpanaroñe fiolàñe, fe mampiria rañetse te mamereñ’ indroe.
10 Ukor tišti razumnoga veæma nego ludoga sto udaraca.
Laleke ty itrofaha’ ty endake ami’ty mahihitse, ta ty lafa zato ami’ty dagola.
11 Zao èovjek traži samo odmet, ali æe se ljut glasnik poslati na nj.
Mipay fiodiañe avao ty mpiola, aa le hañitrifañe irake masiake.
12 Bolje je da èovjeka srete medvjedica kojoj su oteti medvjediæi, nego bezumnik u svom bezumlju.
Hàmake hifanampe ami’ty lambon’ala nalàeñ-anake, te ami’ty dagola aman-kagegea’e.
13 Ko vraæa zlo za dobro, neæe se zlo odmaæi od kuæe njegove.
Tsy ho po-hekoheko ty akiba’ ty mamereñe raty ami’ty soa.
14 Ko poène svaðu, otvori ustavu vodi; zato prije nego se zametne, proði se raspre.
Hoe mampipororoake rano ty fifotoram-pifandierañe, aa le apoho i lietsey tsy hiforehetse ho aly.
15 Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu.
Songa tiva am’ Iehovà ty mañatò ty lo-tsereke naho ty mamàtse ty vantañe.
16 Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost?
Aia ty dagola te hinday drala an-taña’e hikaloa’e hihitse kanao tsy an-tro’e ao ty hilala.
17 U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji.
Mikoko nainai’e ty rañetse, fe nasamake ho an-tsam-poheke ty rahalahy.
18 Èovjek bezuman daje ruku i jamèi se za prijatelja svojega.
Miroe-rano ty manò-taña hiantofa’e ty songon-drañetse.
19 Ko miluje svaðu, miluje grijeh; ko podiže uvis vrata svoja, traži pogibao.
Mpitea fiolàñe ty mpikoko lietse, vaho mikai-rotsake ty mandranjy lalambey abo.
20 Ko je opaka srca, neæe naæi dobra; i ko dvolièi jezikom, pašæe u zlo.
Tsy mahatrea hasoa ty mengok’ an-troke; vaho mihotrak’ an-kaloviloviañe ao ty aman-dela mamañahy.
21 Ko rodi bezumna, na žalost mu je, niti æe se radovati otac luda.
Ho aman’anahelo ty misamake ty minè; vaho tsy aman-kaehake ty rae’ i gegey.
22 Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti.
Aoly soa ty arofo mifale, fe mahamain-taolañe ty hafola-po.
23 Bezbožnik prima poklon iz njedara da prevrati putove pravdi.
Mandrambe vokañe boak’am-pisafoa ty lahiaga, hampikelokeloke ty lalam-bantañe.
24 Razumnomu je na licu mudrost, a oèi bezumniku vrljaju nakraj zemlje.
Añatrefa’ ty mahatsikarake ty hihitse, fe mihilohilo mb’añ’olo-tane añe ty maso’ i dagola.
25 Žalost je ocu svojemu sin bezuman, i jad roditeljci svojoj.
Mañembetse an-drae ty hagegean’ana-dahy, vaho hafairañe amy nitoly azey.
26 Nije dobro globiti pravednika, ni da knezovi biju koga što je radio pravo.
Tsy mahasoa te liloveñe ty malio-tahiñe, naho ty andafañe roandriañe ty amy havañona’ey.
27 Usteže rijeèi svoje èovjek koji zna, i tiha je duha èovjek razuman.
Malea fisaontsy ty mahilala, mahalie-troke t’indaty maharendreke.
28 I bezuman kad muèi, misli se da je mudar, i razuman, kad stiskuje usne svoje.
Ndra i seretsey ro atao mahihitse naho mahafianjiñe, mbore atao hendre t’ie mahatan-tsoñy.
