Poslovice 16
1 Èovjek sprema srce, ali je od Gospoda što æe jezik govoriti.
Hominis est animam præparare, et Domini gubernare linguam.
2 Èovjeku se svi putovi njegovi èine èisti, ali Gospod ispituje duhove.
Omnes viæ hominis patent oculis ejus; spirituum ponderator est Dominus.
3 Ostavi na Gospoda djela svoja, i biæe tvrde namjere tvoje.
Revela Domino opera tua, et dirigentur cogitationes tuæ.
4 Gospod je stvorio sve sam za se, i bezbožnika za zli dan.
Universa propter semetipsum operatus est Dominus; impium quoque ad diem malum.
5 Mrzak je Gospodu ko je god ponosita srca, i neæe ostati bez kara ako æe i druge uzeti u pomoæ.
Abominatio Domini est omnis arrogans; etiamsi manus ad manum fuerit, non est innocens. Initium viæ bonæ facere justitiam; accepta est autem apud Deum magis quam immolare hostias.
6 Milošæu i istinom oèišæa se bezakonje, i strahom Gospodnjim uklanja se èovjek oda zla.
Misericordia et veritate redimitur iniquitas, et in timore Domini declinatur a malo.
7 Kad su èiji putovi mili Gospodu, miri s njim i neprijatelje njegove.
Cum placuerint Domino viæ hominis, inimicos quoque ejus convertet ad pacem.
8 Bolje je malo s pravdom nego mnogo dohodaka s nepravdom.
Melius est parum cum justitia quam multi fructus cum iniquitate.
9 Srce èovjeèije izmišlja sebi put, ali Gospod upravlja korake njegove.
Cor hominis disponit viam suam, sed Domini est dirigere gressus ejus.
10 Proroštvo je na usnama carevijem, u sudu neæe pogriješiti usta njegova.
Divinatio in labiis regis; in judicio non errabit os ejus.
11 Mjerila i potezi pravi od Gospoda su, i sve kamenje u tobocu njegovo je djelo.
Pondus et statera judicia Domini sunt, et opera ejus omnes lapides sacculi.
12 Gadno je carevima èiniti nepravdu, jer se pravdom utvrðuje prijesto.
Abominabiles regi qui agunt impie, quoniam justitia firmatur solium.
13 Mile su carevima usne pravedne, i oni ljube onoga koji govori pravo.
Voluntas regum labia justa; qui recta loquitur diligetur.
14 Gnjev je carev glasnik smrtni, ali mudar èovjek ublažiæe ga.
Indignatio regis nuntii mortis, et vir sapiens placabit eam.
15 U veselu je licu carevu život, i ljubav je njegova kao oblak s poznijem daždem.
In hilaritate vultus regis vita, et clementia ejus quasi imber serotinus.
16 Koliko je bolje teæi mudrost nego zlato! i teæi razum koliko je ljepše nego srebro!
Posside sapientiam, quia auro melior est, et acquire prudentiam, quia pretiosior est argento.
17 Put je pravednijeh uklanjanje oda zla; èuva dušu svoju ko pazi na put svoj.
Semita justorum declinat mala; custos animæ suæ servat viam suam.
18 Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast.
Contritionem præcedit superbia, et ante ruinam exaltatur spiritus.
19 Bolje je biti ponizna duha s krotkima nego dijeliti plijen s oholima.
Melius est humiliari cum mitibus quam dividere spolia cum superbis.
20 Ko pazi na rijeè, nalazi dobro, i ko se uzda u Gospoda, blago njemu.
Eruditus in verbo reperiet bona, et qui sperat in Domino beatus est.
21 Ko je mudra srca, zove se razuman, a slast na usnama umnožava nauku.
Qui sapiens est corde appellabitur prudens, et qui dulcis eloquio majora percipiet.
22 Izvor je životu razum onima koji ga imaju, a nauka bezumnijeh bezumlje je.
Fons vitæ eruditio possidentis; doctrina stultorum fatuitas.
23 Srce mudroga razumno upravlja ustima njegovijem, i dodaje nauku usnama njegovijem.
Cor sapientis erudiet os ejus, et labiis ejus addet gratiam.
24 Ljubazne su rijeèi sat meda, slast duši i zdravlje kostima.
Favus mellis composita verba; dulcedo animæ sanitas ossium.
25 Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.
Est via quæ videtur homini recta, et novissima ejus ducunt ad mortem.
26 Ko se trudi, sebi se trudi, jer ga nagone usta njegova.
Anima laborantis laborat sibi, quia compulit eum os suum.
27 Èovjek nevaljao kopa zlo, i na usnama mu je kao oganj koji pali.
Vir impius fodit malum, et in labiis ejus ignis ardescit.
28 Opak èovjek zameæe svaðu, i opadaè rastavlja glavne prijatelje.
Homo perversus suscitat lites, et verbosus separat principes.
29 Nasilnik mami druga svojega i zavodi ga na put koji nije dobar;
Vir iniquus lactat amicum suum, et ducit eum per viam non bonam.
30 Namiguje oèima, kad misli naopako; kad mièe usnama, èini zlo.
Qui attonitis oculis cogitat prava, mordens labia sua perficit malum.
31 Sijeda je kosa slavna kruna, nalazi se na putu pravednom.
Corona dignitatis senectus, quæ in viis justitiæ reperietur.
32 Bolji je spor na gnjev nego junak, i gospodar od svoga srca bolji je nego onaj koji uzme grad.
Melior est patiens viro forti, et qui dominatur animo suo expugnatore urbium.
33 Ždrijeb se baca u krilo, ali je od Gospoda sve što izlazi.
Sortes mittuntur in sinum, sed a Domino temperantur.
