Poslovice 15
1 Odgovor blag utišava gnjev, a rijeè prijeka podiže srdnju.
Responsio mollis frangit iram: sermo durus suscitat furorem.
2 Jezik mudrijeh ljudi ukrašava znanje, a usta bezumnijeh prosipaju bezumlje.
Lingua sapientium ornat scientiam: os fatuorum ebullit stultitiam.
3 Oèi su Gospodnje na svakom mjestu gledajuæi zle i dobre.
In omni loco oculi Domini contemplantur bonos et malos.
4 Zdrav je jezik drvo životno, a opaèina s njega kršenje od vjetra.
Lingua placabilis, lignum vitæ: quæ autem immoderata est, conteret spiritum.
5 Lud se ruga nastavom oca svojega; a ko prima ukor, biva pametan.
Stultus irridet disciplinam patris sui: qui autem custodit increpationes, astutior fiet. In abundanti iustitia virtus maxima est: cogitationes autem impiorum eradicabuntur.
6 U kuæi pravednikovoj ima mnogo blaga; a u dohotku je bezbožnikovu rasap.
Domus iusti plurima fortitudo: et in fructibus impii conturbatio.
7 Usne mudrijeh ljudi siju znanje, a srce bezumnièko ne èini tako.
Labia sapientium disseminabunt scientiam: cor stultorum dissimile erit.
8 Žrtva je bezbožnièka gad Gospodu, a molitva pravednijeh ugodna mu je.
Victimæ impiorum abominabiles Domino: vota iustorum placabilia:
9 Gad je Gospodu put bezbožnikov; a ko ide za pravdom, njega ljubi.
Abominatio est Domino via impii: qui sequitur iustitiam, diligitur ab eo.
10 Karanje je zlo onome ko ostavlja put; koji mrzi na ukor, umrijeæe.
Doctrina mala deserenti viam vitæ: qui increpationes odit, morietur.
Infernus, et perditio coram Domino: quanto magis corda filiorum hominum? (Sheol h7585)
12 Potsmjevaè ne ljubi onoga ko ga kori, niti ide k mudrima.
Non amat pestilens eum, qui se corripit: nec ad sapientes graditur.
13 Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh.
Cor gaudens exhilarat faciem: in mœrore animi deiicitur spiritus.
14 Srce razumno traži znanje, a usta bezumnijeh ljudi naslaðuju se bezumljem.
Cor sapientis quærit doctrinam: et os stultorum pascitur imperitia.
15 Svi su dani nevoljnikovi zli; a ko je vesela srca, na gozbi je jednako.
Omnes dies pauperis, mali: secura mens quasi iuge convivium.
16 Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom.
Melius est parum cum timore Domini, quam thesauri magni et insatiabiles.
17 Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja.
Melius est vocari ad olera cum charitate: quam ad vitulum saginatum cum odio.
18 Èovjek gnjevljiv zameæe raspru; a ko je spor na gnjev, utišava svaðu.
Vir iracundus provocat rixas: qui patiens est, mitigat suscitatas.
19 Put je lijenoga kao ograda od trnja, a staza je pravednijeh nasuta.
Iter pigrorum quasi sepes spinarum: via iustorum absque offendiculo.
20 Mudar je sin radost ocu, a èovjek bezuman prezire mater svoju.
Filius sapiens lætificat patrem: et stultus homo despicit matrem suam.
21 Bezumlje je radost bezumniku, a razuman èovjek hodi pravo.
Stultitia gaudium stulto: et vir prudens dirigit gressus suos.
22 Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika.
Dissipantur cogitationes ubi non est consilium: ubi vero sunt plures consiliarii, confirmantur.
23 Raduje se èovjek odgovorom usta svojih, i rijeè u vrijeme kako je dobra!
Lætatur homo in sententia oris sui: et sermo opportunus est optimus.
Semita vitæ super eruditum, ut declinet de inferno novissimo. (Sheol h7585)
25 Gospod raskopava kuæu ponositima, a meðu udovici utvrðuje.
Domum superborum demolietur Dominus: et firmos faciet terminos viduæ.
26 Mrske su Gospodu misli zle, a besjede èistijeh mile su.
Abominatio Domini cogitationes malæ: et purus sermo pulcherrimus firmabitur ab eo.
27 Lakomac zatire svoju kuæu, a ko mrzi na poklone živ æe biti.
Conturbat domum suam qui sectatur avaritiam: qui autem odit munera, vivet. Per misericordiam et fidem purgantur peccata: per timorem autem Domini declinat omnis a malo.
28 Srce pravednikovo premišlja šta æe govoriti, a usta bezbožnièka rigaju zlo.
Mens iusti meditatur obedientiam: os impiorum redundat malis.
29 Daleko je Gospod od bezbožnijeh, a molitvu pravednijeh èuje.
Longe est Dominus ab impiis: et orationes iustorum exaudiet.
30 Vid oèinji veseli srce, dobar glas goji kosti.
Lux oculorum lætificat animam: fama bona impinguat ossa.
31 Uho koje sluša karanje životno nastavaæe meðu mudrima.
Auris, quæ audit increpationes vitæ, in medio sapientium commorabitur.
32 Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman.
Qui abiicit disciplinam, despicit animam suam: qui autem acquiescit increpationibus, possessor est cordis.
33 Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost.
Timor Domini, disciplina sapientiæ: et gloriam præcedit humilitas.
