Poslovice 15
1 Odgovor blag utišava gnjev, a rijeè prijeka podiže srdnju.
A soft answere brekith ire; an hard word reisith woodnesse.
2 Jezik mudrijeh ljudi ukrašava znanje, a usta bezumnijeh prosipaju bezumlje.
The tunge of wise men ourneth kunnyng; the mouth of foolis buylith out foli.
3 Oèi su Gospodnje na svakom mjestu gledajuæi zle i dobre.
In ech place the iyen of the Lord biholden good men, and yuel men.
4 Zdrav je jezik drvo životno, a opaèina s njega kršenje od vjetra.
A plesaunt tunge is the tre of lijf; but the tunge which is vnmesurable, schal defoule the spirit.
5 Lud se ruga nastavom oca svojega; a ko prima ukor, biva pametan.
A fool scorneth the techyng of his fadir; but he that kepith blamyngis, schal be maad wisere. Moost vertu schal be in plenteuouse riytfulnesse; but the thouytis of wickid men schulen be drawun vp bi the roote.
6 U kuæi pravednikovoj ima mnogo blaga; a u dohotku je bezbožnikovu rasap.
The hous of a iust man is moost strengthe; and disturbling is in the fruitis of a wickid man.
7 Usne mudrijeh ljudi siju znanje, a srce bezumnièko ne èini tako.
The lippis of wise men schulen sowe abrood kunnyng; the herte of foolis schal be vnlijc.
8 Žrtva je bezbožnièka gad Gospodu, a molitva pravednijeh ugodna mu je.
The sacrifices of wickyd men ben abhomynable to the Lord; avowis of iust men ben plesaunt.
9 Gad je Gospodu put bezbožnikov; a ko ide za pravdom, njega ljubi.
The lijf of the vnpitouse man is abhomynacioun to the Lord; he that sueth riytfulnesse, schal be loued of the Lord.
10 Karanje je zlo onome ko ostavlja put; koji mrzi na ukor, umrijeæe.
Yuel teching is of men forsakinge the weie of lijf; he that hatith blamyngis, schal die.
Helle and perdicioun ben open bifor the Lord; hou myche more the hertis of sones of men. (Sheol h7585)
12 Potsmjevaè ne ljubi onoga ko ga kori, niti ide k mudrima.
A man ful of pestilence loueth not hym that repreueth him; and he goith not to wyse men.
13 Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh.
A ioiful herte makith glad the face; the spirit is cast doun in the morenyng of soule.
14 Srce razumno traži znanje, a usta bezumnijeh ljudi naslaðuju se bezumljem.
The herte of a wijs man sekith techyng; and the mouth of foolis is fed with vnkunnyng.
15 Svi su dani nevoljnikovi zli; a ko je vesela srca, na gozbi je jednako.
Alle the daies of a pore man ben yuele; a sikir soule is a contynuel feeste.
16 Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom.
Betere is a litil with the drede of the Lord, than many tresouris and vnfillable.
17 Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja.
It is betere to be clepid to wortis with charite, than with hatrede to a calf maad fat.
18 Èovjek gnjevljiv zameæe raspru; a ko je spor na gnjev, utišava svaðu.
A wrathful man reisith chidyngis; he that is pacient, swagith chidyngis reisid.
19 Put je lijenoga kao ograda od trnja, a staza je pravednijeh nasuta.
The weie of slow men is an hegge of thornes; the weie of iust men is with out hirtyng.
20 Mudar je sin radost ocu, a èovjek bezuman prezire mater svoju.
A wise sone makith glad the fadir; and a fonned man dispisith his modir.
21 Bezumlje je radost bezumniku, a razuman èovjek hodi pravo.
Foli is ioye to a fool; and a prudent man schal dresse hise steppis.
22 Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika.
Thouytis ben distried, where no counsel is; but where many counseleris ben, tho ben confermyd.
23 Raduje se èovjek odgovorom usta svojih, i rijeè u vrijeme kako je dobra!
A man is glad in the sentence of his mouth; and a couenable word is best.
The path of lijf is on a lernyd man; that he bowe awei fro the laste helle. (Sheol h7585)
25 Gospod raskopava kuæu ponositima, a meðu udovici utvrðuje.
The Lord schal distrie the hows of proude men; and he schal make stidefast the coostis of a widewe.
26 Mrske su Gospodu misli zle, a besjede èistijeh mile su.
Iuele thouytis is abhomynacioun of the Lord; and a cleene word moost fair schal be maad stidfast of hym.
27 Lakomac zatire svoju kuæu, a ko mrzi na poklone živ æe biti.
He that sueth aueryce, disturblith his hous; but he that hatith yiftis schal lyue. Synnes ben purgid bi merci and feith; ech man bowith awei fro yuel bi the drede of the Lord.
28 Srce pravednikovo premišlja šta æe govoriti, a usta bezbožnièka rigaju zlo.
The soule of a iust man bithenkith obedience; the mouth of wickid men is ful of yuelis.
29 Daleko je Gospod od bezbožnijeh, a molitvu pravednijeh èuje.
The Lord is fer fro wickid men; and he schal here the preyers of iust men.
30 Vid oèinji veseli srce, dobar glas goji kosti.
The liyt of iyen makith glad the soule; good fame makith fat the boonys.
31 Uho koje sluša karanje životno nastavaæe meðu mudrima.
The eere that herith the blamyngis of lijf, schal dwelle in the myddis of wise men.
32 Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman.
He that castith awei chastisyng, dispisith his soule; but he that assentith to blamyngis, is pesible holdere of the herte.
33 Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost.
The drede of the Lord is teching of wisdom; and mekenesse goith bifore glorie.
