Poslovice 14
1 Mudra žena zida kuæu svoju, a luda svojim rukama raskopava.
Sapiens mulier ædificat domum suam; insipiens exstructam quoque manibus destruet.
2 Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga.
Ambulans recto itinere, et timens Deum, despicitur ab eo qui infami graditur via.
3 U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre èuvaju usta njihova.
In ore stulti virga superbiæ; labia autem sapientium custodiunt eos.
4 Gdje nema volova, èiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske.
Ubi non sunt boves, præsepe vacuum est; ubi autem plurimæ segetes, ibi manifesta est fortitudo bovis.
5 Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž.
Testis fidelis non mentitur; profert autem mendacium dolosus testis.
6 Potsmjevaè traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naæi.
Quærit derisor sapientiam, et non invenit; doctrina prudentium facilis.
7 Idi od èovjeka bezumna, jer neæeš èuti pametne rijeèi.
Vade contra virum stultum, et nescit labia prudentiæ.
8 Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara.
Sapientia callidi est intelligere viam suam, et imprudentia stultorum errans.
9 Bezumnima je šala grijeh, a meðu pravednima je dobra volja.
Stultus illudet peccatum, et inter justos morabitur gratia.
10 Srce svaèije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi.
Cor quod novit amaritudinem animæ suæ, in gaudio ejus non miscebitur extraneus.
11 Dom bezbožnièki raskopaæe se, a koliba pravednijeh cvjetaæe.
Domus impiorum delebitur: tabernacula vero justorum germinabunt.
12 Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.
Est via quæ videtur homini justa, novissima autem ejus deducunt ad mortem.
13 I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost.
Risus dolore miscebitur, et extrema gaudii luctus occupat.
14 Putova svojih nasitiæe se ko je izopaèena srca, ali ga se kloni èovjek dobar.
Viis suis replebitur stultus, et super eum erit vir bonus.
15 Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake.
Innocens credit omni verbo; astutus considerat gressus suos. Filio doloso nihil erit boni; servo autem sapienti prosperi erunt actus, et dirigetur via ejus.
16 Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je.
Sapiens timet, et declinat a malo; stultus transilit, et confidit.
17 Nagao èovjek èini bezumlje, a pakostan je èovjek mrzak.
Impatiens operabitur stultitiam, et vir versutus odiosus est.
18 Ludi našljeðuje bezumlje, a razboriti vjenèava se znanjem.
Possidebunt parvuli stultitiam, et exspectabunt astuti scientiam.
19 Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga.
Jacebunt mali ante bonos, et impii ante portas justorum.
20 Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja.
Etiam proximo suo pauper odiosus erit: amici vero divitum multi.
21 Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu.
Qui despicit proximum suum peccat; qui autem miseretur pauperis beatus erit. Qui credit in Domino misericordiam diligit.
22 Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biæe onima koji smišljaju dobro.
Errant qui operantur malum; misericordia et veritas præparant bona.
23 U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo.
In omni opere erit abundantia; ubi autem verba sunt plurima, ibi frequenter egestas.
24 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje.
Corona sapientium divitiæ eorum; fatuitas stultorum imprudentia.
25 Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru.
Liberat animas testis fidelis, et profert mendacia versipellis.
26 U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utoèište.
In timore Domini fiducia fortitudinis, et filiis ejus erit spes.
27 Strah je Gospodnji izvor životu da se èovjek saèuva od prugala smrtnijeh.
Timor Domini fons vitæ, ut declinent a ruina mortis.
28 U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu.
In multitudine populi dignitas regis, et in paucitate plebis ignominia principis.
29 Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost.
Qui patiens est multa gubernatur prudentia; qui autem impatiens est exaltat stultitiam suam.
30 Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima.
Vita carnium sanitas cordis; putredo ossium invidia.
31 Ko èini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu.
Qui calumniatur egentem exprobrat factori ejus; honorat autem eum qui miseretur pauperis.
32 Za zlo svoje povrgnuæe se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti.
In malitia sua expelletur impius: sperat autem justus in morte sua.
33 Mudrost poèiva u srcu razumna èovjeka, a što je u bezumnima poznaje se.
In corde prudentis requiescit sapientia, et indoctos quosque erudiet.
34 Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima.
Justitia elevat gentem; miseros autem facit populos peccatum.
35 Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se.
Acceptus est regi minister intelligens; iracundiam ejus inutilis sustinebit.
