Poslovice 13

1 Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora.

2 Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje.

3 Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada.

4 Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se.

5 Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti.

6 Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika.

7 Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago.

8 Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje.

9 Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se.

10 Od oholosti biva samo svaða, a koji primaju svjet, u njih je mudrost.

11 Blago koje se taštinom teèe umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava.

12 Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno.

13 Ko prezire rijeè sam sebi udi; a ko se boji zapovijesti, platiæe mu se.

14 Nauka je mudroga izvor životni da se saèuva prugala smrtnijeh.

15 Dobar razum daje ljubav, a put je bezakonièki hrapav.

16 Svaki pametan èovjek radi s razumom, a bezuman raznosi bezumlje.

17 Glasnik bezbožan pada u zlo, a vjeran je poslanik lijek.

18 Siromaštvo i sramota doæi æe na onoga koji odbacuje nastavu; a ko èuva karanje, proslaviæe se.

19 Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla.

20 Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori.

21 Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraæa dobro.

22 Dobar èovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje èuva se pravedniku.

23 Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave.

24 Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena.

25 Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta.