Poslovice 11
1 Lažna su mjerila mrska Gospodu, a prava mjera ugodna mu je.
Statera dolosa, abominatio est apud Deum: et pondus aequum, voluntas eius.
2 Kad doðe oholost, doðe i sramota; a u smjernijeh je mudrost.
Ubi fuerit superbia, ibi erit et contumelia: ubi autem est humilitas, ibi et sapientia.
3 Pravedne vodi bezazlenost njihova, a bezakonike satire zloæa njihova.
Simplicitas iustorum diriget eos: et supplantatio perversorum vastabit illos.
4 Neæe pomoæi bogatstvo u dan gnjeva, a pravda izbavlja od smrti.
Non proderunt divitiae in die ultionis: iustitia autem liberabit a morte.
5 Pravda bezazlenoga upravlja put njegov, a bezbožnik pada od svoje bezbožnosti.
Iustitia simplicis diriget viam eius: et in impietate sua corruet impius.
6 Pravedne izbavlja pravda njihova, a bezakonici hvataju se u svojoj zloæi.
Iustitia rectorum liberabit eos: et in insidiis suis capientur iniqui.
7 Kad umire bezbožnik, propada nadanje, i najjaèe uzdanje propada.
Mortuo homine impio, nulla erit ultra spes: et expectatio solicitorum peribit.
8 Pravednik se izbavlja iz nevolje, a bezbožnik dolazi na njegovo mjesto.
Iustus de angustia liberatus est: et tradetur impius pro eo.
9 Licemjer kvari ustima bližnjega svojega; ali se pravednici izbavljaju znanjem.
Simulator ore decipit amicum suum: iusti autem liberabuntur scientia.
10 Dobru pravednijeh raduje se grad; a kad propadaju bezbožnici, biva pjevanje.
In bonis iustorum exultabit civitas: et in perditione impiorum erit laudatio.
11 Blagoslovima pravednijeh ljudi podiže se grad, a s usta bezbožnièkih raskopava se.
Benedictione iustorum exaltabitur civitas: et ore impiorum subvertetur.
12 Bezumnik se ruga bližnjemu svojemu, a razuman èovjek muèi.
Qui despicit amicum suum, indigens corde est: vir autem prudens tacebit.
13 Opadaè tumarajuæi izdaje tajnu; a ko je vjerna srca, taji stvar.
Qui ambulat fraudulenter, revelat arcana: qui autem fidelis est, celat amici commissum.
14 Gdje nema savjeta, propada narod, a pomoæ je u mnoštvu savjetnika.
Ubi non est gubernator, populus corruet: salus autem, ubi multa consilia.
15 Zlo prolazi ko se jamèi za tuðina; a ko mrzi na jamstvo, bez brige je.
Affligetur malo, qui fidem facit pro extraneo: qui autem cavet laqueos, securus erit.
16 Žena mila dobija èast, a silni dobijaju bogatstvo.
Mulier gratiosa inveniet gloriam: et robusti habebunt divitias.
17 Milostiv èovjek èini dobro duši svojoj, a nemilostiv udi svojemu tijelu.
Benefacit animae suae vir misericors: qui autem crudelis est, etiam propinquos abiicit.
18 Bezbožni radi posao prijevaran; a ko sije pravdu, pouzdana mu je plata.
Impius facit opus instabile: seminanti autem iustitiam merces fidelis.
19 Ko se drži pravde, na život mu je; a ko ide za zlom, na smrt mu je.
Clementia praeparat vitam: et sectatio malorum mortem.
20 Mrski su Gospodu koji su opaka srca; a mili su mu koji su bezazleni na svom putu.
Abominabile Domino cor pravum: et voluntas eius in iis, qui simpliciter ambulant.
21 Zao èovjek neæe ostati bez kara ako i druge uzme u pomoæ; a sjeme pravednijeh izbaviæe se.
Manus in manu non erit innocens malus: semen autem iustorum salvabitur.
22 Žena lijepa a bez razuma zlatna je brnjica u gubici svinji.
Circulus aureus in naribus suis, mulier pulchra et fatua.
23 Želja je pravednijeh samo dobro, a oèekivanje bezbožnijeh gnjev.
Desiderium iustorum omne bonum est: praestolatio impiorum furor.
24 Jedan prosipa, i sve više ima; a drugi tvrduje suviše, i sve je siromašniji.
Alii dividunt propria, et ditiores fiunt: alii rapiunt non sua, et semper in egestate sunt.
25 Podašna ruka biva bogatija, i ko napaja, sam æe biti napojen.
Anima, quae benedicit, impinguabitur: et qui inebriat, ipse quoque inebriabitur.
26 Ko ne da žita, proklinje ga narod, a ko prodaje, blagoslov mu je nad glavom.
Qui abscondit frumenta, maledicetur in populis: benedictio autem super caput vendentium.
27 Ko traži dobro, dobija ljubav; a ko traži zlo, zadesiæe ga.
Bene consurgit diluculo qui quaerit bona: qui autem investigator malorum est, opprimetur ab eis.
28 Ko se uzda u bogatstvo svoje, propašæe; a pravednici æe se kao grana zelenjeti.
Qui confidit in divitiis suis, corruet: iusti autem quasi virens folium germinabunt.
29 Ko zatire kuæu svoju, naslijediæe vjetar; i bezumnik æe služiti mudromu.
Qui conturbat domum suam, possidebit ventos: et qui stultus est, serviet sapienti.
30 Plod je pravednikov drvo životno, i mudri obuèava duše.
Fructus iusti lignum vitae: et qui suscipit animas, sapiens est.
31 Gle, pravedniku se na zemlji plaæa, akamoli bezbožniku i grješniku?
Si iustus in terra recipit, quanto magis impius et peccator?
