< Poslovice 1 >
1 Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
2 Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,
3 Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
4 Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
5 Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
6 Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
7 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
8 Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
9 Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
10 Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
11 Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
12 Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; (Sheol )
13 Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
14 Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
15 Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
16 Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
17 Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
18 A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
19 Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
20 Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
21 U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
22 Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
23 Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
24 Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
25 Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
26 Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
27 Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.
28 Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
29 Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
30 Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
31 Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.
32 Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
33 Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.
